Predsjednik uprave Janafa Dragan Kovačević može se pohvaliti izvrsnom godinom iza sebe u kojoj je državnu tvrtku doveo do najboljih rezultata u povijesti i primio priznanje za najboljeg menadžera 2014. O tome kako voditi državne tvrtke i ekonomiju govori za Večernji list.
Političari su i stručnjaci
U 2015. počeli ste dobro, može li se trend zadržati do kraja godine?
Prošla je godina bila jako uspješna, a u 2015. u prvom smo polugodištu napravili najbolji povijesni rezultat. Mislimo da ćemo i godinu završiti s povijesnim rezultatom. To je posljedica investicijske politike u posljednje tri godine koja se vodila ulaganjem u ono što nosi dodatne prihode i zaradu. Nismo investirali investicije radi, što je u Hrvatskoj, a naročito u javnom sektoru čest slučaj.
Vaši kritičari kažu da je Janaf monopol koji svatko može uspješno voditi?
Svatko može voditi i rudnik zlata, ali može i propasti. Janaf nije monopol, a dokaz tome je da ostvarujemo gotovo 60 posto prihoda od skladišnih kapaciteta gdje smo u vrlo jakoj konkurenciji sa zemljama u okruženju. Opskrbljujemo 14 rafinerija i surađujemo s deset zemalja čiji rafinerijski kapaciteti na neki način ovise o Janafu kao transporteru nafte. Janaf se bavi i tržišnim pozicioniranjem u sektoru nafte i naftnih derivata pa smo naftnu luku Omišalj pretvorili u centar trgovanja na Mediteranu.
Je li Vlada državnim tvrtkama i vama menadžerima postavila uvjet – jeste li profitabilne tvrtke ili socijalne ustanove za zbrinjavanje?
Ako želite uspostaviti visokoprofitabilnu tvrtku, morate se voditi profesionalnim kriterijima i tržišnim načelima. Deklarativno kažu da treba raditi po tržišnim uvjetima, ali to se baš i ne provede do kraja. Mislim da je austrijski model upravljanja dobar uzor jer su napravili takozvani državni holding s profesionalcima u upravama. To ne znači da političari ne mogu biti profesionalci. Uvijek dajem primjer Gerharda Schrödera koji je i prije i poslije premijerskog mandata bio priznati menadžer na tržištu pa tako sada radi u naftnim kompanijama. U takvoj monističkoj upravi mora biti potpredsjednik vlade za investicije.
Taj model zagovara HDZ, a SDP nije iznio detalje o modelu holdinga koji namjerava osnovati. Na čijem je ste vi tragu?
Ovo nije pitanje ni za jednu političku stranku, nego je pitanje kako će buduća vlada kvalitetno ostvarivati dodatnu vrijednost na državnoj imovini jer smo svjedoci da se vlasništvom još ne upravlja dovoljno dobro. To su tehnička pitanja. Primjer vam je Agrokor koji je društvo za upravljanje unutar kojeg sve tvrtke imaju određeni suverenitet, ali zajednički se aktiviraju kad djeluju na trećim tržištima. Tako bi i HEP, kada bi, primjerice, imao namjeru kupovati energetske objekte u BiH ili Crnoj Gori, mogao imati partnere. Većina članova uprave krovne tvrtke morala bi strateški osmišljavati poslovnu politiku portfelja kako bi se donio novac društvu i državi. Naravno, govorim o strateški značajnim tvrtkama jer veći dio tvrtki koje su sada u portfelju nije potrebno zadržati u državnim rukama.
Nužan zaokret
O tome se govori godinama, ali u praksi se ništa ne mijenja. Zašto?
Hrvatska je zemlja ekonomije propuštenih prilika. Živimo od resursa koje nam je Bog dao, a kad bismo uz malo pameti, zajedništva i menadžerskog znanja iskoristili prilike, za nas ne bi trebalo biti bojazni ni od grčkog sindroma ni od velikih ekonomskih problema, ali nužan nam je ekonomski zaokret. Turizam je ove godine krenuo, ali dok god je 80 posto turističkog stola uvezeno, to je i dalje ekonomija propuštenih prilika. Dat ću primjer: ako na jesen posadite kulture koje uvozimo, već ćete ih na proljeće ili ljeto ubrati. Povećanje proizvodnje hrane za dvije milijarde kuna stvara multiplikator od četiri milijarde kuna, a to je tek jedan od niza segmenata. Čini mi se da se nešto događa. Zadržimo li taj trend, mogli bismo od ekonomije propuštenih prilika brzo postati ekonomija koja hvata prilike.
>>Janaf u 2014. povećao zaradu 18,6%
>>Janaf zaradio 65,9 mil. kuna, bruto dobit 82,3 mil. kuna
daj mu toz pa da vidimo onda kak će postat manager godine