Zimmer frei od 1990. do danas udvostručio se. S prijeratnih 264.000, porastao je na čak 538.280 kreveta u 2016., s izgledima da ove sezone goste dočekaju tisuće i tisuće novih kreveta.
Privatni smještaj najbrže buja u velikim gradovima, u Zagrebu i Splitu, ali sve više ljudi i u ruralnim krajevima razmišlja o turizmu. Uspješnih primjera ima, uostalom od lanjskih 15,5 milijuna turista, više od 1,7 milijuna posjetilo je Zagreb i unutrašnjost zemlje. No, upozoravaju iskusni turistički radnici s Jadrana, iznajmljivanje nije eldorado ni za sve s apartmanima na moru.
Sindrom copy–paste
– Podlegli smo sindromu koji slobodno možemo nazvati copy-paste. Gostiju je sve više, ljudi misle da je to dovoljno, uređuju nekretnine ili grade nove zadužujući se, mnogi i pretjerano investiraju, a ne ponude ništa inovativno. Mnogo je sličnog smještaja, pa su i brojevi na kraju ispod očekivanja – kaže Nedo Pinezić, predsjednik Zajednice obiteljskog smještaja.
– Računica je neumoljiva, naročito za one koji kreću od nule. Recimo, za novi apartman od 70 kvadrata za četvero, s dvije spavaće sobe, treba sto tisuća eura. S cijenom od sto eura dnevno i prosječnom popunjenošću od šezdesetak dana, takav apartman godišnje može donijeti oko 6500 eura. Trošak struje, vode, smeća, posredničkih usluga, marketinga i održavanja jest između tisuću i dvije tisuće eura. Ako se investitor pritom zadužio za svih sto tisuća eura i uz kamatu veću od tri posto, na kraju može računati na zaradu od najviše tri tisuće eura. To nije malo, ali nije ni neki veliki biznis – kaže naš sugovornik.
Scenarij s gradnjom kuće još je zahtjevniji. Trošak gradnje samostojećeg objekta, s tri spavaće sobe, opremanja i uređenja okoliša penje se na 200.000 eura. Stopa prinosa ostaje ista, pa vlasnik skromnije kuće i prosječne lokacije na morskoj obali može godišnje računati s 10.000 eura prihoda. Ima, dakako, većih investicija i atraktivnijih kuća s bazenom i sl. koje ostvare i triput veći prihod, ali godišnji prihod, napominje naš sugovornik, i dalje rijetko prelazi 6,5 posto visine investicije. Adaptirati postojeću nekretninu koja nije u upotrebi ili višak stambenog prostora mnogo je bolje. Ali u to se treba upustiti tek ako budući iznajmljivač koliko-toliko zna tko su mu potencijalni gosti, kakav smještaj žele, na kakvu popunjenost može računati. Pritom bi idealno bilo da ima i nešto gotovine... Takav scenarij nije nerealan čak ni daleko od mora, recimo u Slavoniji. Političari za taj dio zemlje imaju velike planove, a Ministarstvo turizma obećava s nekoliko milijuna kuna podržati razvoj cikloturizma u unutrašnjosti.
Ne traže komfor
– Netko s viškom stambenog prostora ili praznom kućom u Slavoniji može se okušati u turizmu, to ima smisla. Kada bi ti budući gosti bili biciklisti, mogao bi, recimo, početi u prvoj godini s dvije dvokrevetne sobe s kupaonicama. To ne treba biti ništa pretjerano komforno, ali mora imati spremište i servis za bicikle. Za noć, po sobi, mogli bi postići cijenu od 200 kuna, što je uz popunjenost od 60 dana 12.000 kuna prihoda. No, biciklisti putuju praktički cijelu godinu i možda će imati goste i 90 dana, što je 18.000 kuna prihoda. Investicija ne bi trebala prijeći 20.000 eura, a to znači da u HBOR-u mogu dobiti kredit s kamatom do dva posto. Domaćinima bi u toj prvoj godini moglo ostati oko šest tisuća kuna čistog prihoda, a potom bi mogli početi razmišljati i o trećoj, pa i četvrtoj sobi – savjetuje Nedo Pinezić.
>>Iz Zagreba će se izravno letjeti za Dubai: Otkrivamo cijenu karte!
>>U zimmer frei ulaže se 750 mil. kn godišnje
