Sve ono čemu danas služe i što fiksni telefoni i mobiteli mogu obavljati graniči sa znanstvenom fantastikom: uz svakodnevne razgovore i razmjenu kratkih pisanih poruka, tu je i fiksni i mobilni internet sa svim svojim mogućnostima, prijenos golemih količina podataka i televizijskih programa, zemaljska i satelitska navigacija, beskontaktno plaćanje, tisuće i tisuće najrazličitijih aplikacija... i sve to radi munjevito i bez zamuckivanja i zastajkivanja u svakom kutku zemaljske kugle, danju i noću. A tek brzina kojom sve to nastaje, mijenja se i razvija...
Nakon što je u ožujku prošle godine demonstrirala već petu generaciju (5G) mobilnih telekomunikacija, zvuči zaista nevjerojatno da je od prvih komercijalnih mobilnih telefona koje je tadašnja tvrtka Nikola Tesla dovela u Hrvatsku prošlo samo 28 godina. Bili su to teški crni koferčići koji su se instalirali u automobile i imali su običnu telefonsku slušalicu priključenu dobrom starom spiralnom žicom. I to je bilo sve. Spajali su se na mrežu koja se nazivala NMT, što je bila skraćenica od Nordic Mobile Telephone i uopće nisu bili „digitalni“, nego „analogni“, i pripadali su „prvoj generaciji“ mobilne telefonije, danas bismo je nazvali 1G.
Zauvijek promijenili ljude
Ali, ma koliko za današnje pojmove bili „primitivni“, već su NMT mobilni telefoni zauvijek preobrazili način na koji ljudi komuniciraju, informiranju se, posluju i zabavljaju se. A nakon njih nije prošla ni godina dana i u svijetu se već pojavila nova, znatno moćnija i praktičnija mobilna telefonija „druge generacije“ ili 2G, i danas svima dobro poznati GSM sustav, što je skraćenica od Global System for Mobile Communications. Samo desetljeće i pol poslije GSM mreže širom svijeta koristilo je tri i pol milijarde ljudi!
No priča o Nikoli Tesli započela je ipak dosta ranije, ubrzo po završetku Drugog svjetskog rata, kada je Predsjedništvo Vlade FNRJ odlučilo radionice Pošte, Odjel slabe struje tvornice „Rade Končar“ i nacionalizirano Društvo za automatsku telefoniju „Fuld“ u Zagrebu integrirati u jedno poduzeće pod imenom „Telefonservis“. Poduzeće se bavilo uglavnom montažom, održavanjem i popravcima onodobnih telefonskih i telegrafskih uređaja, a smjestilo se u skladištu u dvorištu zgrade u Palmotićevoj ulici 82 u Zagrebu. No, kako je postojala i velika potreba za vlastitom proizvodnjom telefonskih i telegrafskih centrala te signalnih uređaja, niti godinu dana nakon njegova osnutka Telefonservis je odlukom Ministarstva financija FNRJ pretvoren u proizvodno poduzeće koje je od 1. studenoga 1949. počelo poslovati pod imenom Nikola Tesla, tvornica telefonskih uređaja. Poduzećem je upravljala Generalna direkcija pošta FNRJ, a samostalnom privrednom organizacijom postala je u kolovozu 1952.
Prva Teslina centrala izložena 1952. godine na Jesenskom zagrebačkom velesajmu, tada još u Savskoj ulici na mjestu današnjeg Tehničkog muzeja, bila je prava senzacija. Imala je 30 priključaka za telefone u zgradi i pet veza s gradskom centralom. Događaj su zabilježile sve ondašnje dnevne novine. Ali, međugradske su veze još uvijek spajane ručno pa se od proizvođača tražilo da i mjesni, međumjesni i međunarodni telefonski promet posve automatiziraju.
Tako je i Generalna direkcija pošta pozvala domaće tvornice da pošalju svoje stručnjake u svijet da vide koje bi se i kakve automatske centrale mogle proizvoditi i u Jugoslaviji. Naposljetku je jedino inženjer iz Nikole Tesle obišao europske tvornice telefonskih uređaja, uključujući i švedski Ericsson, pa je na temelju njegova elaborata radna grupa Generalne direkcije kao optimalan odabrala Ericssonov crossbar sustav. Nakon pregovora, Nikola Tesla i Ericsson u lipnju 1953. potpisali su prvi licencni ugovor po kojem je „Tesla“ stekla pravo proizvodnje i prodaje automatskih telefonskih crossbar centrala, tada zadnje riječi tehnike. Zanimljivo je da je i Ericssonu Nikola Tesla bio prvi licencni partner kojem je prodao novu komunikacijsku tehnologiju!
„To je, kako će vrijeme pokazati, svakako bio jedan od ključnih trenutaka u razvoju Tesle kakvih će u narednih sedam desetljeća biti samo nekoliko“, stoji u monografiji posvećenoj 70. godišnjici Ericssona Nikole Tesle (ENT) objavljenoj ovih dana. „Da je izbor Ericssonove tehnologije bio prava odluka, dokazat će vrijeme jer je Ericsson po razvoju telekomunikacijske tehnologije i rješenja bio i ostao u svjetskom vrhu.“
Svoj mali servis za popravak i kopiranje Bellovih i Siemensovih telefona „LM Ericsson“, smješten na 13 četvornih metara bivše kuhinje na adresi Drottninggatan 15 u najstrožem centru Stockholma, Lars Magnus Ericsson skupa s prijateljem Carlom Johanom Anderssonom otvorio je davne 1876. godine. „Iako je u prvom trenutku bio skeptičan, shvativši važnost i budućnost telefona, Lars Magnus je započeo rad na poboljšanju originalne ideje telefona i već 1879. pojavio se na tržištu sa svojim telefonom.“ (Monografija ENT) Radionica je izrasla u korporaciju „Ericsson“ četiri godine poslije, kad je započela suradnju s Henrikom Torreom Cedergrenom.
Prva europska zemlja koja je uvela telefon bila je Velika Britanija 1878., dok su druge razvijenije europske zemlje to učinile u sljedeće tri godine. Epoha telefonije počela je u Hrvatskoj na Novu godinu 1887., kada je puštena u rad prva javna telefonska centrala koju je izgradio austrougarski industrijalac Vilim Schwartz. Bila je to, dakako, centrala na kojoj su linije prespajane ručno, a „budući da su taj odgovoran i povjerljiv posao obavljale mahom žene, neki izvori početak njihove emancipacije vežu upravo za taj posao...“
Prodor u svijet
Ubrzo se bivše skladište Pošte u Palmotićevoj 82 pokazalo premalim pa je „na razini države i grada Zagreba“ 1950. godine odlučeno da se „Nikola Tesla“ preseli u Krapinsku ulicu. Nova lokacija tvornice južno od pruge Zagreb – Zidani Most bila je tada još okružena livadama i poljima kukuruza, u blizini prvog zagrebačkog vodocrpilišta, s tek nekoliko poslovnih i javnih objekata i privatnih kuća. Središnju zgradu nove tvornice, poslije zaštićeni spomenik kulture, projektirao je ugledni hrvatski arhitekt Stjepan Planić, a ukupno je „Tesla“ do 1959. u Krapinskoj dobila 9500 četvornih metara izgrađene površine. U tvornici je bilo zaposleno već 1020 radnika, a napravljen je i prvi iskorak na inozemna tržišta.
Naime, nakon Staljinove smrti i dolaska na vlast Nikite Hruščova 1955. godine, odnosi Jugoslavije i SSSR-a su se poboljšali pa je 1958. „Nikola Tesla“ s tom zemljom ugovorio i svoj prvi izvozni posao: isporuku dviju telefonskih centrala. Bio je to početak izvoza koji će u sljedećim desetljećima sustavno rasti da bi dosegnuo čak 70 posto „Tesline“ godišnje prodaje.
„Burne šezdesete“ uz političke i ekonomske donijele su i goleme tehnološke novosti. Rođen je ARPANET, preteča današnjeg interneta, snažan razvoj računarstva odrazio se i u području telekomunikacija pa su tako nastale centrale upravljane pomoću programa pohranjenog u memoriji računala. Prvu takvu centralu u Europi, u gradu Tumbi nedaleko od Stockholma, pustio je u rad upravo Ericsson. Nije stoga bilo neobično da je Nikola Tesla potkraj 1960-ih jačao veze sa svojim švedskim partnerom pa je uz licencni stupio i u kooperantski odnos s LM Ericssonom. Time je od kupca licence postao Ericssonov partner.
Uspješnu suradnju Tesla i Ericsson dodatno su 1977. osnažili novim ugovorom o suradnji pa je u Nikoli Tesli uvedena proizvodnja potpuno elektroničkih telefonskih i telegrafskih centrala. Bila je to prijelomna godina u kojoj je tvornica usvojila projektiranje, proizvodnju i montažu najnovije generacije komutacija, digitalnih programski upravljanih sustava AXE. O značaju tog ugovora svjedoči i posjet švedskog kralja Carla XVI. Gustafa Tesli sljedeće godine. Na samom kraju 1970-ih Nikola Tesla je zapošljavao 5200 radnika koji su prvi put u povijesti počeli primati plaće upisom u štedne knjižice.
Zagreb je bio prvi grad u tadašnjoj Jugoslaviji u kojem je 1981. instalirana prva centrala AXE, sustava koji je postigao neviđen uspjeh u cijelom svijetu. Prodan je u više od 70 zemalja. Već sljedeće godine Tesla je u Moskvi zaključila ugovor o isporuci opreme vrijedne 51 milijun dolara, najveći do tada. Jugoslavija je, međutim, na početku 1980-ih po broju telefona (1,7 milijuna) u odnosu na broj stanovnika bila na pretposljednjem mjestu u Europi. Iza nje je bila samo Albanija. U Jugoslaviji je tada čak i automobila bilo više nego telefona!
Potpunu automatizaciju telefonskog prometa usporavalo je još uvijek oko tisuću manualnih centrala. Građani su dizali kredite za uvođenje telefona, ali nedovoljan kapacitet mjesnih centrala prisiljavao ih je na dugo čekanje priključka. Bio je to snažan razlog da se i hrvatska fiksna nacionalna telekom mreža izgrađuje i modernizira intenzivnije nego ikada prije, čemu je Tesla dala golem doprinos. HPT je tako 1991. od Tesle naručio 250 komutacijskih objekata vrijednih oko sto milijuna dolara: bio je to za tvornicu najveći do tada potpisani ugovor, a s njim je započela i digitalizacija hrvatske mreže.
Početak devedesetih, s raspadom Jugoslavije i osamostaljenjem Hrvatske, stvorio je Tesli velike probleme u poslovanju, ponajprije zbog nefunkcioniranja deviznog tržišta u zemlji. Započela je i transformacija poduzeća iz društvenog u privatno pa je u lipnju 1992. donesena odluka o pretvorbi u dioničko društvo, sa svim potrebnim pratećim dokumentima, raspušten je Radnički savjet i imenovan Upravni odbor koji će voditi poduzeće do privatizacije. Ni u tim okolnostima Tesla nije prestala bilježiti velike uspjehe: 1993. u Moskvi je pustila u promet novi međunarodni telekomunikacijski kompleks. U svečanoj atmosferi i u prisustvu više od 400 gostiju otvorio ga je Boris Jeljcin osobno. Te godine Hrvatski fond za privatizaciju potvrdio je procjenu po kojoj su dionice poduzeća Nikola Tesla vrijedile 133,17 milijuna tadašnjih njemačkih maraka i pustio u prodaju prvu polovicu dionica zaposlenima i bivšim zaposlenima. Drugu polovicu, točnije 49,07 posto, prodavao je u siječnju 1994. javnim prikupljanjem ponuda. Javio se švedski Ericsson i ponudio 70 milijuna DEM. Tako je u subotu 13. svibnja 1995. na osnivačkoj skupštini u podrumu tvorničkog restorana Nikola Tesla postao Ericsson Nikola Tesla, a prvi predsjednik nove kompanije, u okolnostima kada je „na prvi pogled sve izgledalo normalno, osim, možda, vreća napunjenih pijeskom kojima su bili zakriljeni prozori“, postao je Šveđanin Per Olof Sjöstedt.
Novi uspon tvrtke
Kada je sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća Ericsson Nikola Tesla postao pridružena članica korporacije Ericsson, mobilna je telefonija iz današnje perspektive još uvijek bila u „dječjoj“ fazi. Ćelijski sustavi pokrivali su uglavnom samo najgušće naseljena područja, dok su ruralna često bila nepokrivena. Govor je tada još uvijek bio najveći izvor zarade telekom operatora. No, internet je bio u nagloj ekspanziji, a „s njim su se javljale i ideje za stvaranje mnoštva novih multimedijskih aplikacija i informacijskih servisa utemeljenih na paketskom prijenosu podataka bežičnim putem“, čitamo u Monografiji izdanoj u povodu 70. godišnjice osnutka Ericssona Nikole Tesle. Međutim, raznorodni sadržaji zahtijevali su i sve veće brzine prijenosa i sve kvalitetnije usluge pa je početak novog milenija donio i novu, treću generaciju (3G) mobilne telefonije...Iz današnje perspektive „interneta stvari“, kada se u dućanima već rutinski prodaju uređaji za klimatizaciju ili bojleri za grijanje vode s mogućnošću spajanja na internet, u eri računalstva u oblaku, analitike velikih količina podataka, umjetne inteligencije, proširene stvarnosti, Industrije 4.0 i mnoštva aplikacija koje su dio suvremenih rješenja i poslovnih procesa, nije si lako predočiti gdje je „Ericsson Nikola Tesla“ bio prije samo nepuna dva desetljeća.
„Radijski portfelj“ je već i prije ulaska u Teslu Ericssonu osiguravao gotovo polovicu ukupnih prihoda, a Nikoli Tesli tek pet posto. Tadašnja zagrebačka tvornica tek se s Ericssonom trebala dogovoriti oko raspodjele poslova i zadaća, a otvorilo joj se i interno Ericssonovo tržište. Nakon puno analiza, promišljanja i simulacija odlučeno je da zagrebačka tvornica posve napusti „hardver“ koji je do tada proizvodila i okrene se informatičkom i telekomunikacijskom „softveru“.
Dobila je i novi opis poslova pa se tako u partnerstvu s Ericssonom „specijalizirala za prodaju, projektiranje, softverski razvoj, implementaciju, usluge održavanja telekom sustava i uređaja te ponudu cjelovitih komunikacijskih rješenja za novi telekom svijet koji karakterizira imperativ konvergencije prema jednoj, unificiranoj mreži.“ To, drugim riječima, znači da nećemo telefonirati, razmjenjivati podatke, gledati televiziju ili surfati internetom na odvojenim mrežama, nego sve to na samo jednoj jedinoj.
Transformacija nije bila ni laka ni bezbolna. S oko 2800, koliko ih je zapošljavao 1995., do 2003. godine broj radnika u Ericssonu NT smanjen je na oko tisuću. No tada je opet počeo uspon, da bi početak 2019. ENT dočekao s oko 3200 ljudi. Broj zaposlenika s VSS-om sve je to vrijeme neprekidno rastao,
U ožujku prošle godine u svom sjedištu Ericsson Nikola Tesla uživo je premijerno izveo demonstraciju pete generacije (5G) bežičnih telekomunikacija s brzinom prijenosa podataka većom od 20 gigabajta u sekundi, istodobno s prijenosom videa vrlo visoke razlučivosti (4K) ili filmske kvalitete. Može se pohvaliti da su teleoperatori koji koriste njegove sustave i usluge među najboljima u Europi. U globalnom ICT okruženju ne samo da ima pristup recentnim tehnologijama već i sudjeluje u njihovu razvoju. „Kao dioničko društvo povezano s korporacijom Ericsson i vodeća ICT kompanija u regiji, Ericsson Nikola Tesla i danas prepoznaje svoju ulogu inicijatora promjena u društvu i odgovornost za razvoj.“
Čovječe, to je sve bilo nedavno.. mi se još toga sijecamo