Hrvatska se u europskim okvirima ne doživljava kao zemlja velikih socijalnih nejednakosti, barem kada su u pitanju legalno zarađeni dohoci stanovništva. Najmanje su razlike u primanjima građana u Slovačkoj i Sloveniji (gdje je Ginijev koeficijent oko 20), a najveće u Bugarskoj (40), dok je Hrvatska po dohocima građana negdje u sredini s koeficijentom 30, koji nas smješta među države umjerenih nejednakosti. Što je koeficijent bliži nuli, socijalne su nejednakosti manje izražene i obrnuto. Ipak, jedno su legalna primanja, a drugo stvarno bogatstvo, od štednje, zarade na crno pa i do imovine i rente koja se može izvući iz te imovine.
Prevladava uvjerenje da će zbog pandemije brojne skupine stanovništva još više osiromašiti, što će dodatno povećati razlike u bogatstvu. U svim europskim zemljama tvrde da su najveći ekonomski gubitnici u pandemiji ljudi koji su bili zaposleni u sektoru usluga, nisu bili zaposleni za stalno, zatim mladi ljudi koji su prvi ostali bez posla ili nisu dobili priliku da rade te žene.
Starija je populacija i u ovoj i u prošloj krizi prošla nešto bolje, jer su njihovi prihodi od mirovina ili sigurnijih radnih mjesta ostali isti. Hrvatska slovi kao zemlja umjerenih nejednakosti kad su u pitanju dohoci, no kod nas su snažne razlike u financijskoj imovini građana.
– Sasvim je izvjesno da će se utjecaj i posljedice pandemije COVID-19 i globalno pa tako i u Hrvatskoj očitovati u porastu ekonomskih nejednakosti – uvjeren je Zdenko Babić, profesor na zagrebačkom Pravnom fakultetu.
Najpogođeniji sektori u krizi su turizam, promet i općenito sektor osobnih usluga u najširem smislu. U spomenutim sektorima koji su radno intenzivni i u prosjeku s manjim plaćama zaposlenost se smanjuje najviše, dok se, kaže Babić, s druge strane dogodio porast potražnje za online uslugama različitog tipa. Kriza je imala izvjestan pozitivan učinak za hi-tech kompanije i tehnološki sektor, u kojima rade visokoobrazovani zaposlenici s boljim primanjima.
Također, slabije obrazovani zaposleni u sektoru osobnih socijalnih usluga ne mogu svoje usluge pružati online, dok softveraši koji proizvode igre za gaming industriju doživljavaju porast potražnje u vrijeme zaključavanja, mogu raditi od doma te obično imaju iznadprosječne plaće.
Mala naknada za nezaposlenost
Sociolog Teo Matković iz tekućih podataka još ne uočava da je došlo do negativnog trenda u plaćama zaposlenih, jer su one u gotovo svim djelatnostima još uvijek više nego godinu prije. Također, za sada nije došlo ni do smanjenja broja zaposlenih u odnosu na početak epidemije. I jedno i drugo može se dobrim dijelom zahvaliti velikoj injekciji javnog novca.
– Međutim, izostalo je bitnije sezonsko povećanje broja zaposlenih. Prošle godine broj zaposlenih između ožujka i srpnja povećao se za 60 tisuća, ove godine sretni smo i s 20 tisuća zaposlenih više. Za sada su najviše pogođeni upravo radnici koji su računali na sezonu, a u kojoj nisu dobili prilike. Ovo je izuzetan problem i za studente, od kojih više o trećine kraj s krajem spaja upravo uz studentski rad, u sezoni ili izvan nje. Studentima je taj izvor presušio. S obzirom na to da nisu bili obuhvaćeni nikakvim mjerama ili potporama, to bi moglo voditi problemima sa studiranjem i prekidu studija – upozorava Matković.
Kao i obično, periferija tržišta rada za sada je pogođena najviše: sezonski, povremeni, honorarni radnici, studenti te strani radnici iz zemalja u okruženju, dodaje Matković. Drugi izvor nejednakosti dolazit će, kaže Babić, s tržišta kapitala.
– Kada tržišta kapitala dovoljno padnu nakon određenog vremena, ponovno će početi ulaganja s ciljem zarada na prinosima, a na tržištima kapitala ulagati mogu samo oni imućniji pa će to također biti izvor rasta nejednakosti – kaže Babić.
Uza sve gospodarske mjere koje je država do sada provodila ili ih provodi i najavljuje kao primjerice subvencije za skraćivanje radnog tjedna, Babić ističe da bi bilo važno ojačati instrumente socijalne države usmjerene na zaštitu nezaposlenih i siromašnih, povećati zajamčenu minimalnu naknadu usmjerenu na siromašne, privremeno fleksibilizirati kriterije za ostvarivanje prava na naknadu za nezaposlenost te povisiti njezin iznos za period nakon prva tri mjeseca kada ona drastično padne. Udio nezaposlenih koji kod nas imaju pravo na naknadu zbog restriktivnih kriterija je među nižima u zemljama EU.
Većina bez štednje
Jedno staro istraživanje središnje banke, temeljeno na visini štednje s kraja 2014. godine, pokazalo je da je 20 posto najbogatijih Hrvata držalo čak 94 posto štednje u bankama, a jedan posto najbogatijih četvrtinu. U SAD-u jedan posto najbogatijih Amerikanaca drži 40 posto bogatstva.
Trećina domaće štednje u bankama tada je bila u rukama 22 tisuće milijunaša, oko 44 tisuće građana uštedjelo je između pola milijuna i milijun kuna, dok bi se srednjim slojem moglo smatrati oko 273 tisuće građana čija je štednja bila između 100.000 i 500.000 kuna, a prosječna je vrijednost njihove ušteđevine bila oko 223 tisuće kuna. Velika većina hrvatskih štediša – njih 2,7 milijuna od ukupno tri milijuna – na računima je imala manje od 10 tisuća kuna.
Zdenko Babić podsjeća da zemlje s visokim Ginijevim koeficijentom financijske nejednakosti krase visok udio sive ekonomije i slabe institucije socijalne države.
– Štednja građana trebala bi biti zbroj njihovih dohodaka tijekom godina rada umanjena za troškove života. Ako je financijska imovina znatno iznad toga, ta činjenica upućuje na visok udio sive ekonomije – kaže Babić.
Oni koji odlucuju i mogu nesto promjeniti jednostavno to ne zele.nikad im nije bilo bolje i zele da ovakvo stanje potraje sto duze.bogati postaju sve bogatiji ,da je stanje uobicajeno i normalno to nije moguce.siromasni ostaju i dalje siromasni kao i sto su bili.