Bojimo se da Rafineriju u Rijeci čeka sudbina sisačke, četiri mjeseca radi, a ostatak godine stoji, razumljivo je da smo zabrinuti i da “pušemo i na hladno” – komentirao je jučer informaciju o mogućem privremenom gašenju proizvodnje u Rafineriji nafte Rijeka na Urinju povjerenik Sindikata EKN-a Ivica Perinić potvrđujući da i on ima takva saznanja.
Liste viška još nema
Uprava Ine opovrgava informaciju o prekidu proizvodnje te naglašava kako je u posljednjih nekoliko godina u razvoj rafinerijskog sustava tvrtka uložila pet milijardi kuna.
Najavljene promjene u organizaciji rada, pak, predviđaju smanjenje potrebe za izvršiteljima i u samoj proizvodnji i u ostalim sektorima vezanim za Rijeku.
Oko tisuću zaposlenih u riječkom dijelu Ine, od čega ih je 750 u rafineriji, prije desetak su dana doznali za organizacijske promjene
Liste viška, priznaje Perinić, još nema, no nagađa se da je riječ o 250 zaposlenih u Ini, a u Rijeci, iščitavajući što se krije iza “smanjenje broja izvršitelja za određena radna mjesta”, nije teško vidjeti da je “nepotrebnih” najmanje dvadeset, a vrlo vjerojatno jer na radnim mjestima istog naziva radi i po desetak djelatnika, pedesetak.
Perinić podsjeća da se na prošlogodišnju reorganizaciju, osnivanjem Centra proizvodnje, čija je posljedica da je riječka rafinerija spuštena na razinu službe, sve kako bi se iskoristili sinergijski učinci, sada nastavljaju nove organizacijske promjene koje rafineriju na Urinju vode upravo u režim rada sisačke.
Oko tisuću zaposlenih u riječkom dijelu Ine, od čega ih je 750 u rafineriji, prije desetak su dana doznali za organizacijske promjene, a malo nakon toga, kad je do njih stigla vijest da se ozbiljno razmišlja o zaustavljanju proizvodnje početkom rujna i da nitko ne zna kada bi se nakon toga postrojenja ponovno trebala pokrenuti, uznemireni su, u neizvjesnosti i strahu za budućnost.
Najavljeni scenarij čini im se mogućim jer su, kaže sindikalni povjerenik, svjedoci i da je investiranje u tekuće održavanje opreme i postrojenja već godinama nedovoljno i da nema kapitalnih ulaganja. Jučer ih je ipak umirio ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak, koji je kazao da, “ako netko ima namjeru smanjiti proizvodnju, zarađivati ekstradobit u hrvatskoj proizvodnji i gasiti hrvatske rafinerije, onda teško može biti partner s hrvatskom Vladom”. No, Perinić ističe kao ključni problem zastoj u modernizaciji.
Pompozna najava
– Druga faza modernizacije “dinsta“ se čekajući rezultate analize izrade baznog projekta za koking, a bez modernizacije nema budućnosti u rafinerijskom poslovanju na Urinju – kaže te dodaje da je izrada baznog projekta pompozno najavljena, a da mu se čini da je samo riječ o “kupovanju vremena”.
– O razrješenju vlasničkih odnosa ovisi i bazni projekt, odnosno hoće li se projekt pokazati isplativim ili neće – uvjeren je. Poručuje da obični radnici, za razliku od mnogobrojnih menadžera pristiglih u Inu, nemaju rezervne opcije i spremni su oduprijeti se pretvaranju riječke rafinerije u nečiju franšizu koja će raditi po vlasnikovoj potrebi.
Sklonite to komunisticko cudoviste s mora. Gdje jos u svijetu ima rafinerija u turistickom raju ?