HDZ je u petak objavio da će podržati Zorana Milanovića u nastojanju da promijeni Zakon o radu iako ni ovaj sam još nije siguran da će to učiniti. Promjena Zakona o radu jedna je od niza 'hoću-neću' dilema Kukuriku koalicije, koja bi po svemu sudeći trebala završiti s 'hoću' jer je sporna zakonska odredba o kolektivnim ugovorima izbila na rang listu ključnih zamjerki Hrvatskoj zbog koje bi mogla ostati bez kreditnog rejtinga. Sam Milanović kaže da je ZOR jedna vrsta socijalnog ugovora koji se ne može mijenjati baš svaki tren, ali ostavio je za raspravu sa sindikatima upravo dio koji se tiče odredbi o produljenom trajanju kolektivnih ugovora jer je, kazao je, "blago rečeno neobična".
Obilo im se o glavu
Prema postojećem zakonu, ugovori kojima je istekao rok valjanosti moraju se primjenjivati dok se ne zaključe novi. Prije krize, cementiranje zatečenih prava išlo je na ruku poslodavcima, pa su odbijali pregovore o novim ugovorima, ali kasnije im se takva praksa obila o glavu jer su im sada i ta 'stara' prava previsoka. Stručnjak za industrijske odnose, sociolog Dragan Bagić, kaže kako nema spora da postojeće zakonsko rješenje nije dobro za sustav kolektivnih pregovaranja.
– Svaki ugovor mora imati vijek trajanja, uz razuman rok da se nakon isteka ugovora zaključi drugi – dodaje Bagić. Privatne tvrtke uglavnom nemaju problema s produljenom primjenom, ali ima država jer su direktori u javnim tvrtkama ili ministri u pojedinim sektorima išli linijom manjeg otpora i puštali da se stvari kotrljaju same od sebe. Inače, u Hrvatskoj je oko 60 posto zaposlenih 'pokriveno' kolektivnim ugovorima, ali Bagić upozorava da je u većini slučajeva riječ o granskim kolektivnim ugovorima koji ne osiguravaju bitno veća prava od zakonskog minimuma. Ti su ugovori najveći rezervoar prava za zaposlene u državnim tvrtkama i javnom sektoru.
– Ključni je problem Hrvatske što su sindikati preslabi u privatnom sektoru, gdje je najviše problema i gdje su prava radnika najniža, dok s druge strane javni sektor ima snažne sindikate i visoku zaštitu prava – ističe Bagić koji je izračunao da sindikati zastupaju samo 17 posto zaposlenih u privatnom sektoru, i to uglavnom u većim tvrtkama stvorenim u socijalizmu. Udio sindikalno organiziranog radništva u javnom sektoru je 68% – pa je ukupni prosjek za državu oko 35 posto.
Nema kontrole
Hrvatskoj se iz Svjetske banke i drugih međunarodnih institucija prigovara da ima preveliku zaštitu zaposlenih, no dr. Bagić kaže da je naš najveći problem razlika u pravima kod privatnog i javnog sektora.
– U privatnom je sektoru stvarna razina zaštite puno niža od one koja je propisana zakonom. Kada bi se svuda poštovao zakon, moglo bi se ozbiljno razgovarati o spuštanju postojeće zakonske razine zaštite, ali kako nema kontrole, mnogima ostaje irelevantno što piše u zakonu – rekao je Bagić. Još su prije dvije godine sindikati s Jadrankom Kosor dogovarali kompromisno rješenje po kojemu istekli ugovori trebaju trajati još godinu dana. Sada se iz Vlade spominje rok od 6 mjeseci.
upravo suprotno, trebao bi biti isti kao i u privatnom...kod privatnika se trudiš i strahuješ za svoj posao, u javnoj službi šefu kažeš da se j.ebe i lijepo odeš na bolovanje koju godinicu...vratiš se i opet ništa ne radiš jerr ti po kolektivnom ugovoru niko ne smije dat otkaz...