KONSOLIDACIJA

Spajanjem fiksnih operatera ostala bi tek trećina zaposlenih!

mobiteli telefoniranje
VL
06.02.2011.
u 15:30

Glasina o spajanju Optima Telekoma i Tele2 je apsolutna neistina, poručuju iz kompanija. S druge strane i Vipnetovo je razmatranje kupnje Metroneta uzburkalo je duhove

Je li doista dozrelo vrijeme za okrupnjivanje na hrvatskoj telekomunikacijskoj sceni? Ta tema već se dugo kotrlja i da nije bilo financijske krize, jamačno bi se takvo što već i dogodilo prije dvije godine. Namjera Vipneta da kupi nekog alternativnog operatora s fiksne scene, a za sada prvi na razmatranju jest Metronet koji je u vlasništvu Quaestus fonda, na čelu s Borislavom Škegrom, ponovno je uzburkala duhove jer bi se takvim potezom stvorio pravi konkurent za sada najmoćnijem telekomu T-HT-u, ali i otežao opstanak nekih alternativaca.

Održavanje na životu

Spajanje Optima Telekoma i Tele2 glasina koja je nedavno osvanula u javnosti, bilo bi lijepo zamišljena podjela, no nažalost, službena reakcija Tele2 bila je jasna. Poručili su: Radi se o apsolutnoj neistini. I Matija Martić, vlasnik i predsjednik uprave Optima Telekom, također nam je jasno rekao da o tako nečemu nije bilo razgovora.

Hrvatsko tržište zapravo ima mjesta za do tri jake kompanije, ostali se mogu na životu održati u regionalnim okvirima s ugovornim obvezama vezanim velikim poslovnim klijentima. A ideja o okrupnjivanju alternativaca vlastitim snagama, pala je u vodu jer se nisu uspjeli dogovoriti.

Dakle, na redu je prodaja, strateško partnerstvo ili neki oblik zajedničkog uvezivanja jer tehnologija i njen strelovit razvoj diktira sinergiju i mobilne, fiksne, internet i TV ponude, a samim tim možda i neki novi poslovni model.

– ­Nije tajna da tražimo strateškog partnera i dokapitalizaciju. Želio bih da to bude telekomunikacijska tvrtka, a ne primjerice, neki fond. No zasad ni s kim nisam razgovarao – ­otvoreno kaže Matija Martić. U svakom slučaju, Optima jest u potrazi i koketiranje je, tvrdi Martić, ozbiljna stvar i radi se o rezultatima, a ne glasinama. Tako Martić ističe broj korisnika, refinanciranje kredita, optičku mrežu, plaćanje svih obveza poput DTK.... kao prednosti Optime Telekoma.

Sinergija gasi radna mjesta

Uz Optimu, postoji još udavača s alternativne fiksne scene. Austrijski Bewag vlasnik B.neta, već nekoliko godina ne krije svoju namjeru da bi u slučaju prave prilike prodao hrvatskog telekomunikacijskog i kabelskog igrača koji ima i TV i fiksnu, i internet.

– ­Nadzorni odbor vlasnika to je odlučio još 2008.. Al’, eto, već je 2011., hoće li se što i kada dogoditi, ne mogu špekulirati. A što se tiče konsolidacije sektora, dogodit će se, samo je pitanje vremena i dobre cijene – smatra Adrian Ježina, predsjednik uprave B.neta.

A tu je i H1 koji je, istina, najmanji, ali s vrlo konzervativnim pristupom po pitanju financijskog poslovanja. Dobra ponuda, vjerojatno bi ih navela na razmišljanje o prodaji.

Što se tiče korisnika veća i jača konkurencija, naravno, dobro je došla. Ponuda bi poboljšala, a cijene usluga padale, no zaposleni u telekomunikacijskim tvrtkama strepe od bilo kakvih spajanja i jer svaka sinergija na koncu ima posljedicu smanjenje broja radnih mjesta. HT kao moćan igrač, ima godišnji plan otpuštanja, a samo ove godine otpušta tristotinjak radnika, a kada bi se svi alternativci spojili, vjerojatno bi bilo dovoljna tek jedna trećina sada zaposlenih ljudi.

Stoga su i svi pregovori samostalnog okrupnjivanja pali na prvoj stepenici, tko bi i temeljem čega bio glavni u tom procesu.

Inače, kada se radi o nepokretnim (fiksnim ) komunikacijama, udio na tržištu spram broja korisnika u rujnu 2010. bio je 70 posto HT, ostatak svi ostali alternativni operatori.

Komentara 2

Avatar neugodan
neugodan
18:33 06.02.2011.

MALI-MURAT Proklet da si...

OB
-obrisani-
17:39 06.02.2011.

U zatvoreničkom logoru u Nišu tijekom rata u Hrvatskoj, JNA je držala između 700 i 1200 hrvatskih civila i vojnika, a ne 400, kao što je objavljeno u srbijanskim medijima, tvrdi Zadranin Milan Palada (56) koji je četiri godine proveo robijajući u srbijanskim logorima. Najprije dvije godine u kaznionici u Nišu, a zatim dvije godine u Sremskoj Mitrovici, iz koje je krajem 1993., čak godinu dana nakon što je ta zloglasna kaznionica “službeno” prestala djelovati, uspio spektakularno pobjeći! Palada nam se obratio nakon što je Balkanska regionalna istraživačka mreža (BRIN) objavila da je nekadašnja JNA u Nišu držala zatočeno 400 hrvatskih civila i vojnika te da je najmanje jedna osoba pritom preminula. Špalir batina - Jedne noći sredinom studenoga 1991. u niški su zatvor počeli stizati autobusi sa zarobljenim Hrvatima iz istočne Slavonije i Vukovara. Bilo je deset do petnaest autobusa. Gledao sam ih s prozora, bilo je žena, djece, tek tu i tamo pokoji mlađi muškarac. Na izlazu iz autobusa dočekao ih je uobičajeni “špalir” psovki, udaraca i batina. Svaki dan su prolazili saslušanja i mučenja, prisjeća se Milan iako se, kaže, ne voli vraćati u taj “film”. - Nakon što su žene i djecu odvojili od muškaraca, jedan čuvar je stao pokraj vrste u kojoj su bile žene, okrenuo se prema zatvorenicima na prozorima i povikao: “Evo vam hrvatskog mesa da se ‘ispraznite’.” Ne znam koliko je zarobljenika likvidirano i gdje su ih vodili, ali se po zatvoru govorilo da su završavali na poligonu niških specijalaca, kazuje Milan. Ubrzo je iz Niša prebačen u kaznionicu u Sremskoj Mitrovici gdje je opet svjedočio dolasku zarobljenih Hrvata nakon pada Vukovara. I sam je prolazio užasne torture i mučenja, no to je, kaže, bilo ništa prema onome što su prolazile zarobljenice, a među njima vukovarska heroina Manda Marić i liječnica Vesna Bosanac. Silovane žene - Često smo puta slušali čuvare i zatvorenike Srbe koje bi čuvari noću puštali da upadaju u te sobe i siluju, iživljavaju se. Bilo je tužno gledati sve te žene, djevojke, neke možda još samo djevojčice, kako u dronjcima stoje na prozorima. Nikakvu odjeću nisu dobivale, govori Milan. Dok je mogao, dodaje, pomagao je doktorici Bosanac čija je soba bila u zgradi iznad njegove. Ona bi noću spuštala konop do njegova prozora, a on bi joj tako slao cigarete, žigice, komprese od gaze koje bi ukrao u ambulanti, lijekove, pa i hranu kad bi se došlo do nje. Ipak, najteže se sjeća razdoblja kada je bio raspoređen na poslove čišćenja prostorija u kojima su bili saslušavani hrvatski zarobljenici. Zašto su baš njega izabrali za taj posao, ni danas mu nije jasno. - Nakon saslušavanja, najprije sam s poda sobe morao oprati krv. Krvi je uvijek bilo. Ponekad bismo u lokvama krvi nalazili komade kostiju lubanje, dijelova mozga. Jednom sam usred sobe za saslušanje naišao na četvrtinu ljudske glave, s kosom, i gotovo cijeli mozak. Užas, zgrozio sam se. Jednog je dana tako bio poslan da čisti ambulantu. Zidovi ambulante bili su često obloženi smotuljcima od deka. Iako je naslućivao što bi moglo biti unutra, jednog je dana iskoristio trenutak dok je čuvar bio na hodniku i odmotao jednu deku. Iz nje je ispao ljudski leš. - Izbrojio sam ukupno 40 leševa, kazuje Milan Palada, kojemu hrvatske vlasti nisu nikad priznale status civilne žrtve Domovinskog rata. ------------------------------------------------------------------------------ evokako je BOLESNA NACIJA --SRBIJA --VADILA LJUDSKE ORGANE --HRVATICAMA I HRVTAIMA--DJECI I PRODAVALA PO ZAPADI I U RUSIJU....

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije