Zagrebačka je banka klijente prošli tjedan zasula novim cijenama usluga i proizvoda. Neke su dobra, a neke loša vijest za štediše. Smanjila je kamate na dopuštene minuse po tekućim računima (sa 20 na 19 posto), ali i kamate koje plaća na novac na tekućim računima (sa dva na 1,5 posto). Niže su kamate po okvirnim kreditima na žiroračunima obrtnika, ali niže su i one na dugoročno oročenu deviznu štednju. Od ovoga je tjedna skuplje korištenje bankomata, a jeftiniji su dokup staža štediše, Zabafon, Telebanking...
Izvana je teško matematički izvući rezultantu vješto izmiksana paketa novih cijena vodeće banke. No, lako je pretpostaviti da neto efekt novih cijena ne ide u prilog štedišama nego banci. Cijela je operacija ipak došla kao odgovor na posljednji set mjera Hrvatske narodne banke u sustavu obveznih pričuva banaka te cijene njezinih pozajmica, poduzetih zbog stabiliziranja tečaja i popunjavanja deviznih rezervi. One su bankama ipak povećale troškove, odnosno smanjile prihode.
To je neuvijeno rečeno još pri predstavljanju HNB-ovih mjera. Središnji su bankari, naime, izračunali da samo smanjenje naknada na izdvojeni kunski dio obvezne pričuve banaka (sa 3,5 na dva posto) HNB-u donosi smanjenje troškova za oko 72 milijuna kuna na godišnjoj razini. Manji trošak za HNB, znači manji prihod za banke.
Zasad, međutim, gotovo nijedna banka nije reagirala povećanjem kamata na kredite. Općenito su reakcije prilično odmjerene. Banke koje su reagirale, uglavnom su zahvatile u pasivne kamate, i to na oročenu štednju.
To što je uglavnom izostalo povećanje kamata na kredite i nije neko iznenađenje. Poskupljenje kredita marketinški je nepopularno, a u zoni iole kvalitetnijih plasmana i konkurencija je prilično oštra. Neovisno o tomu hoće li se povećani troškovi preliti kroz kamatne stope, sve upućuje da će se kreditna aktivnost banaka znatno usporiti.
Žrtvovanje s predumišljajem
Uz pad kamatnih stopa na inotržištu i snažan porast devizne štednje, razumljivo je da su, osobito za jače i štednjom potkoženije banke, prihvatljiviji zahvati u području pasivnih kamata. Iako one ove godine bilježe pad praktički bez zastoja, za razliku od kamata na novodobrene kredite.
Sljedećih mjeseci banke računaju i s nastavkom trenda rasta štednje zbog konverzije eurovaluta u euro (dio kućnih deviza vjerojatno će se ostaviti na računima u bankama). Dio srednjih banaka u tomu vidi dodatnu priliku za rast potencijala, pa su opreznije i sa spuštanjem kamata na štednju.
Tako nekoliko srednje velikih banaka najavljuje da uopće ne kane do kraja godine na štediše prebacivati teret nešto povećanih troškova. U Riječkoj banci, primjerice, ističu da im to omogućuje povoljan odnos troškova i prihoda, tzv. cost income ratio (na razini oko 50 posto).
Dio objašnjenja, barem kad su posrijedi kamate, vjerojatno je i u HNB-ovoj najavi, a potom i prvim potvrdama porasta kamata na upisane blagajničke zapise te trezorske zapise Ministarstva financija. Ukratko, istodobno s padom prihoda po osnovi izdvojenih sredstava obvezne pričuve događa se, ipak, blagi porast prihoda od ulaganja u kratkoročne državne papire.
Dio banaka tako očito drži da bi im podizanje kamata na kredite ili spuštanje kamata na štednju donijelo više štete kroz negativan publicitet i sporiji rast nego koristi od širenja kamatne marže.
Moguće je da će statistika za mjesec-dva ipak zabilježiti blago povećanje razlike između prosječnih kamata na kredite i depozite. No, to zacijelo neće biti presudno za dinamiku kreditne aktivnosti i usporavanje ovogodišnjega rasta.
Visina kamatnih stopa, pokazalo se, nije presudna za kreditne plasmane. U drugoj polovici 90-ih krediti stanovništvu i poduzećima rasli su vrlo brzo, iako su kamatne stope bile vrlo visoke, u prosjeku oko 15 posto.
Koliki je potencijal stanovništva
U prvih sedam mjeseci ove godine plasmani banaka povećani su 12,5 posto, pri čemu je osobito ohrabrujući bio 12,6-postotni rast kredita poduzećima nakon dvije stagnantne godine. U nastavku godine, ističe Martina Dalić, glavna ekonomistica PBZ-a u "Makroekonomskim prognozama", očekuje se nastavak rasta kreditene aktivnosti, ali mnogo sporije nego u proteklom dijelu godine. Još osjetnije usporavanje kreditnih plasmana očekuje u 2002. godini, osobito za sektor stanovništva.
Samo u prošlih godinu i pol dana, navodi Martina Dalić, ukupni krediti stanovništvu povećani su 7,9 milijardi kuna ili 40 posto nominalno. "S obzirom na opseg postojeće zaduženosti stanovništva, kao i kretanje raspoloživih dohodaka koji određuju njegovu kreditnu sposobnost, daljnje povećanje zaduženosti stanovništva u 2002. godini trebalo bi biti sporije nego prethodnih godina", navodi Dalić.
Prema procjenama analitičara Raiffeisne banke, to se usporavanje neće odnositi samo na iduću godinu. "Uzimajući u obzir stanje u ekonomiji, zaposlenost i kretanje plaća, rast kreditnih plasmana sektoru kućanstva bit će potpuno iscrpljen 2008. do 2010. godine", kaže Ante Žigman, glavni ekonomist te banke.
Pojedini ekonomisti ipak smatraju da je u Hrvatskoj teško procjenjivati kreditnu ograničenost sektora kućanstva u duljem roku. Jer, ne postoje istraživanja, niti osnovne varijable potrebne za takve procjene, poput imovinskoga stanja, starosne strukture stanovništva, omjera očekivanih dohodaka u odnosu na bogatstvo, ili omjera zaduženosti i osobnog bogatstva. Tako su i pojedini u svijetu uobičajeni pokazatelji njihova potencijala teško usporedivi.
Za rast plasmana korporativnome sektoru dugoročno ima mnogo prostora. No, ovogodišnji porast kredita poduzećima ipak upućuje da je još prerano govoriti o pokrenutom investicijskome ciklusu. Poduzeća su kreditnu ekspanziju banaka ponajprije koristila za nabavu opreme i financijsku konsolidaciju, a ne i za investiranje u nove proizvodne kapacitete. Ambicioznijim investicijskim zahvatima i dalje je velika zapreka problem kolaterala i nečistih hipoteka. Kako bilo, u srednjem roku procjenjuje se da sektor poduzeća može računati na stopu rasta oko pet posto na godinu.
Ako su u privatnome sektoru banke već suočene s ograničenjima, država im je, sudeći prema stanju državnih financija, izdašno utočište. Ljetošnje spuštanje kamata na trezorske zapise privremeno je okopnilo tu vrstu financiranja, čime su banke samo prisilile državu na skuplje kratkoročne pozajmice. Vodeće banke osobito su kooperativne prema potrebama države. Tako je, primjerice, Privredna banka kreditne plasmane državi u prvih osam mjeseci ove godine povećala 212 posto. Vjerojatno je u financiranju države vrlo angažirana i vodeća, Zagrebačka banka, ali taj podatak "zbog pravila burze", kažu, nije za javnost.
Probijene projekcije HNB-a
Financiranje države vjerojatno će se i dalje povećavati, to prije što je fiskalna vlast najavila veće okretanje domaćem tržištu. Istina, u tome će važniju ulogu od iduće godine preuzeti privatni mirovinski fondovi, ali iza svakoga od njih opet stoji neka od vodećih banaka.
Daljnji trendovi ukupne kreditne aktivnosti banaka, kao i kamatnih stopa, mnogo će ovisiti o monetarnoj politici HNB-a. U prvome dijelu ove godine ona je bila prilično ekspanzivna, omogućivši dinamičan rast plasmana. Čini se da je stvarni rast čak premašio njezine računice.
U stand-by aranžmanu s MMF-om prvotno je za 2001. dogovoren rast kredita nedržavnom sektoru 14,7 posto. No, kako je već u prvih sedam mjeseci gotovo dosegnut taj limit s rastom 12,5 posto, napravljene su nove projekcije. Tako bi u ostalih pet mjeseci plasmani trebali porasti još oko pet posto, odnosno na godišnjoj razini 17,5 posto. Dakle, slijedi stezanje monetarne politike.
Što se pak tiče kamatnih stopa, HNB je, čini se, odlučna u tomu da sama ne potiče njihov rast. "HNB namjerava na uobičajeno slabljenje potražnje za primarnim novcem nakon turističke sezone utjecati intervencijama, a ne kamatnim stopama", stoji u dodatku stand-by aranžmana. Česte intervencije prošlih tjedana upućuju na to da je HNB na prigodnome sastanku s bankarima zajamčila zadovoljavajuću likvidnost bankarskoga sustava. Već je prije, uz to, najavila mogućnost daljnjega spuštanja stope obvezne pričuve banaka do kraja godine. To bi značilo manju imobilizaciju sredstava banaka i neutraliziranje učinaka rujanskih mjera, pa su se bankari brzo primirili.
Središnja bi banka, dakako, bila najsretnija da su trošak ljetne tečajne avanture u cijelosti preuzele banke (osobito neke). Na žalost, dio troška na kraju je dopao i nedužne promatrače.
Jadranka Dozan, Marina Klepo
