Prije nekoliko dana američka investicijska banka Goldman Sachs i ruski investitor Digital Sky Technologies uložili su 500 milijuna američkih dolara u Facebook u zamjenu za 1% vlasništva, što bi trebalo značiti da je ukupna tržišna vrijednost Facebooka početkom ove godine bila oko 50 milijardi dolara. Iako analogija nije primjerena, usporedbe radi, to je nekih desetak milijardi dolara manje od ukupnog godišnjeg hrvatskog BDP-a.
Pedeset milijardi dolara je naravno dovoljno velika brojka da zaokupi pažnju svih svjetskih medija, no neovisno o tome, postavlja se pitanje je li uopće moguće izračunati vrijednost kompanije temeljem jedne transakcije koja još pritom obuhvaća vrlo malen dio ukupnog vlasništva kompanije (u ovome slučaju samo 1% vlasništva). Nadalje, ako je Facebook doista vrijedan pedeset milijardi dolara, zašto je Facebook još uvijek privatna kompanija (slična hrvatskom društvu s ograničenom odgovornošću) umjesto da bude izlistana na burzi te se njome slobodno trguje. I posljednje, kako i zašto je Goldman Sachs uopće procijenio tih 1% na 500 milijuna dolara?
Zarazno Životinjsko carstvo
Ako ste gledali film “Društvena mreža”, tada znate da je Facebook nastao u veljači 2004. godine kao imenik ograničen na studente Harvarda. Ono što je bit i revolucionarna ideja Facebooka jest to da kao korisnik Facebooka sami odlučujete tko su vaši prijatelji, pojednostavljeno rečeno, mrežu svojih poznanstava preslikavate u virtualni prostor Facebooka. Iako je Facebook zamišljen u prvom redu kao mreža za povezivanje studenata odabranih fakulteta, već u rujnu 2005. godine na Facebook su se mogli učlaniti srednjoškolci, odmah potom proširio se i izvan američkih granica, a godinu dana poslije proces registracije je omogućio bilo kome starijem od 13 godina da postane član. U tom trenutku Facebook je imao već desetak milijuna korisnika, a taj broj raste gotovo geometrijskom progresijom te je potkraj 2007. godine Facebook učlanio već pedesetmilijuntog korisnika, početkom 2008. godine njih 150 milijuna, do kraja 2009. godine 350, a danas u siječnju 2011. godine pretpostavlja se da je broj Facebook korisnika impresivnih pet stotina i pedeset milijuna ljudi širom svijeta, a od tog broja njih više od 70% izvan Amerike.
Koliko je Facebook doista jak, dobru ilustraciju može pružiti i primjer Hrvatske u kojoj od nešto više od dva milijuna internetskih korisnika te se njih više od milijun i dvije stotine tisuća koristi Facebook (gotovo 60% svih internetskih korisnika).
Veličina, rast i doseg Facebooka su u svakome slučaju zastrašujući, pa nije niti čudno da je Facebook potkraj 2010. godine uspio svrgnuti Google s trona najposjećenije web stranice na svijetu. Statistika kaže da je 8,9% svih internetskih posjeta u Americi bilo usmjereno na Facebook u odnosu na 7,2% za Google (koji, doduše, u kombinaciji s Youtubeom i Gmailom zasad i dalje drži prvo mjesto sa 9,9% internetskih posjeta).
Iako je Facebook počeo kao imenik ili katalog vaših prijatelja, vrlo brzo je postalo jasno da je posjetitelje potrebno zadržati na web stranici što dulje ako se želi postići uspjeh. Prvi korak u tome je kreiranje korisničkih profila na kojima svaki od nas može staviti bilo koju informaciju. Najjednostavnija od njih je svakako status, u kojem opisujemo kako se osjećamo, što radimo ili bilo što drugo. Nešto složeniji primjeri su linkovi na zanimljive web stranice, muziku ili bilo što drugo što nam je zanimljivo, upload vlastitih fotografija ili videa koje smo snimili na nekoj zabavi. Mjesto na kojem se nalaze svi tako objavljeni podaci zove se “zid”. Konverzacija se odvija komentarima na svaku tako objavljenu informaciju, a svoje “odobravanje” izražavamo uz glasoviti “Like”. No to i dalje nije dovoljno ako morate skakati od profila do profila (od zida do zida) svakog od vaših stotina prijatelja (prosječni Facebook korisnik ima 130 prijatelja) pa je stoga kreiran i “news feed”, tj. stranica na kojoj se izmjenjuju sve one informacije koje su vaši prijatelji odlučili objaviti, i to u redoslijedu nastajanja.
Rezultat ove naizgled jednostavne arhitekture jest činjenica da polovica korisnika posjećuje Facebook barem jednom dnevno, da prosječni korisnik na Facebooku provede više od sedam sati mjesečno, kreira više od 90 različitih sadržaja mjesečno te sudjeluje ili je povezan s osamdesetak različitih grupa, stranica ili događaja. Teško je ignorirati činjenicu da Facebook ima znatan utjecaj ne samo na razvoj interneta nego i mijenja navike internetskih korisnika, od čega je velik dio promjena našeg odnosa prema privatnosti.
Naime, po svojoj prirodi na Facebooku dijelite puno svojih privatnih podataka zajedno s krugom svojih prijatelja i poznanika. Nije to uvijek samo pitanje datuma rođenja, broja telefona ili email adrese nego i mnogobrojnih interakcija koje se kasnije mogu pokazati problematičnima. Što, primjerice, ako napišete svoj status u kojem opisujete putovanje na koje se pripremate pa provalnici iskoriste tu informaciju. Ili ako se pojavite na nekoj fotografiji u nezgodnoj poziciji, što vaš partner neće dobro podnijeti. Ili pak u nekome trenutku dajete komentar na neki od linkova na novinarsku priču što se kroz koji mjesec ili godinu pokaže kao kritičan parametar zbog kojeg niste dobili neki posao. No, prava opasnost proizlazi iz onog skupa podataka koje Facebook dijeli s drugima, a za što vi i ne znate. Primjerice, Facebook je sjajno mjesto na kojem se matematičkom preciznošću može izračunati tko su ljudi s kojima se družite i održavate redovitu interakciju, koje su to web stranice koje posjećujete (na nekim web stranicama i do 60% njihovih posjetitelja došlo je putem Facebooka), koje vas teme zanimaju, a vjerojatno, uz dobru ana lizu, iz svega toga bogatstva podataka možete doznati mnogobrojne druge podatke iako ih možda niste niti naveli. Sasvim je svejedno govorimo li o tome da se vašeg “zida” dokopao neki trgovac koji će vam potom izračunati optimalnu ponudu kojoj ne možete odoljeti ili će pak te podatke u nekom trenutku iskoristiti organi reda u nekoj istrazi. Ilustracije radi, istraživanje obavljeno 2009. godine na Massachusetts Institute of Technology pokazalo je da se pristupom vašem profilu i analizom prijateljstava može predvidjeti s gotovo 100% sigurnosti jeste li e homoseksualac ili ne, pa čak i onda kada je profil maksimalno zaštićen.
Dodatni udar na privatnost sasvim sigurno će nanijeti i relativno novi koncept “Facebook places”, koji je zapravo sličan drugim geolokacijskim servisima FourSquare ili Gowalla – a to su aplikacije koje s vašeg mobilnog “pametnog” telefona uz pomoć GPS sustava određuju vašu zemljopisnu lokaciju pa tako jednim klikom možete prijaviti gdje se nalazite. Podaci iz Velike Britanije kažu da jedna četvrtina svih korisnika mobilnih telefona uređaje koristi za pristup internetu, a dvije trećine tako provedenog vremena utrošeno je na Facebooku te je tako Facebook uvjerljivo najpopularnija i dominantna aplikacija na mobilnim telefonima (usporedbe radi, Google jedva sustigne jednu osminu popularnosti Facebooka na mobilnim platformama).
Naravno, Mark Zuckerberg nije kreirao Facebook zato što voli ljude ili zato što je htio svoje znanje podijeliti sa svijetom koji ga okružuje, nego ga, kao i svaku drugu vrijednu ideju, želi unovčiti. Facebook naravno nije u tome sam, nego je oko njega sagrađen sada već iznimno velik ekosustav od dva i pol milijuna developera koji razvijaju mnogobrojne aplikacije koje su na raspolaganju registriranim Facebook korisnicima.
Facebook kaže da njegovi korisnici dnevno instaliraju više od dvadeset milijuna različitih aplikacija koje na ovaj ili onaj način proširuju Facebookovu funkcionalnost. Neke od najpoznatijih aplikacija su svakako igrice poput FarmVillea, Mafia wars ili novolansiranog CityVillea čiji je kreator tvrtka Zynga nedavno procijenjena na vrijednost od 5,5 milijardi dolara. Različiti horoskopi, kvizovi, citati, natječaji sve su to primjeri nekih od Facebook aplikacija.
Facebook je i značajna marketinška platforma kojom se sve češće koriste korporacije kako bi se približile svojim potrošačima, a to se postiže ili oglašavanjem ili tzv. stranicama koje su posvećene nekoj kompaniji, osobi ili proizvodu. Kroz tu stranicu, koja je naizgled istovjetna profilu Facebook korisnika, možete objavljivati zanimljive informacije, organizirati nagradne igre ili privlačiti svoje posjetitelje na korištenje neke od aplikacije koje ste za njih pripremili. Svaki status ili druga informacija koju ste objavili na zidu svoje stranice podijeljena je automatski kroz “news feed” svojih fanova, a oni potom mogu odlučiti dati na to komentar, kliknuti “Like” ili podijeliti sa svojim prijateljima...
Vrlo uspješnih Facebook developera ima i u Hrvatskoj pa ste sasvim sigurno koristili ili na svome zidu primijetili poruke aplikacija poput popularnog Kraševa Životinjskog carstva (s impresivnih više od 400.000 ko risnika ili “Fudbaliziraj se” aplikacije koju je odlučilo instalirati više od 250.000 ljudi. Sve su ove aplikacije besplatne ne samo za Facebook korisnike nego i za njihove vlasnike, tj. ne trebate ništa platiti da biste postavili svoju aplikaciju na Facebook, čime je stvorena golema i vrlo široka baza zainteresiranih za daljnji Facebookov uspjeh. Dugoročni uspjeh i promocija Facebooka temeljem ovako organizirane kapilarne platforme postao je direktni interes svih onih koji su svoje vrijeme i novac uložili u interakciju s nekim od pola milijarde internetskih korisnika Facebooka.
Male promjene i velike posljedice
Oglašavanje je zasad jedini mehanizam iz kojeg Facebook crpi prihode. Facebook je tu u golemoj prednosti pred drugima. Za razliku od Googlea ili drugih oglašivača koji mogu samo pretpostaviti tko je korisnik koji posjećuje stranicu, Facebook točno zna tko ste i što ste, koliko imate godina, gdje živite, koliko ste aktivni i koji su vaši interesi, pa stoga nije teško vrlo precizno usmjeriti kampanju na željeni segment populacije. Ako želite servirati oglas samo ženama iz Zagreba, starijima od 18 i mlađima od 25, a koje pokazuju interes prema sapunicama, i to petkom od 18 do 22 sata, Facebook je idealno mjesto da se isporuči takva reklama. Pretpostavlja se da je Facebook iz prihoda od oglašavanja u 2010. godini uprihodio između 1,5 i 2 milijarde dolara, što znači da svaki od njegovih 550 milijuna korisnika ostvaruje Facebooku oko tri dolara godišnje. Stavite to u perspektivu s predviđenih 50 milijardi dolara vrijednosti i otprilike stotinu dolara koliko po toj valuaciji vrijedi potencijalnom investitoru jedan korisnik Facebooka!
Nameće se pitanje je li 33 godine ukupnih prihoda i tko zna koliko godina akumulirane dobiti dobar omjer da se odlučite investirati u kompaniju poput Facebooka koja se sedam godina nakon svog nastajanja i neupitnog utjecaja na internet i svijet u cijelosti i dalje opire javnom izlistavanju svojih dionica na burzi i objavi svojih financijskih podataka i planova rasta? Postoji li nešto što Goldman Sachs s početka ove priče vidi ili zna, a nama izmiče?
Odgovor na to pitanje možda je skriven među redovima knjige “Facebook efekt” Davida Kirpatricka. Naime, preslikavanjem svojih socijalnih kontakata u virtualni svijet Facebooka ne objavljujemo svijetu samo naše interese, želje ili emocije nego postajemo i sastavni dio višeslojne i višedimenzionalne društvene mreže koji pokazuje međusobne povezanosti i međuodnose. Rastom Facebooka i evidentiranjem interakcija Facebook neće postati samo globalni registar ili, jednostavnije rečeno, globalni telefonski imenik nego će povijest vaših interakcija i veza moći biti korištena kao dokaz vlastitog identiteta (kao prilog toj tezi, pogledajte na koliko se sve web stranica već danas možete ulogirati koristeći Facebook login parametre). Ako je to krajnji cilj Facebooka, to bi značilo da Facebook pokušava postati entitet koji upravlja vašim identitetom, a to je povijesno gledano oduvijek bila isključivo funkcija vlasti, a vlast (povijesno gledano) teško podnosi konkurenciju.
Teško je predvidjeti kakva budućnost čeka Facebook. Čini se da ovih 550 milijuna korisnika nije dovoljno i da Zuckerberg očekuje milijarde (i dolara i korisnika), no jednom kada se uđe u takve brojeve, teorija kaosa preuzima primat i malene promjene mogu dovesti do nevjerojatnih posljedica. Kako god bilo, saga o Facebooku tek počinje.
Jos jedna izmisljotina za gubljenje vremena I prodavanje magle