Zakon o radu treba biti prihvaćen za oko dva mjeseca, a već je izgledno
da to neće biti njegova konačna verzija, nego će se mijenjati samo
dijelovi koje je potrebno uskladiti s direktivama EU. Tek nakon toga
socijalni partneri sjest će i početi razgovore od nulte pozicije, kako
tvrde sindikati, te se dogovoriti o načelima kako i što mijenjati.
Rad na određeno vrijeme, izmjene oko procesa u davanju otkaza,
suodlučivanje, veća fleksibilnost tržišta rada ili veća izdvajanja za
cjeloživotno učenje neki su od prijedloga koji će se naknadno
razmatrati između triju socijalnih partnera. O tome su na okruglom
stolu razgovarali i naši gosti, koje smo okupili prošli tjedan, prije
ovotjednog nastavka razgovora i pregovora o ZOR-u.
– Rad na određeno vrijeme postao je instrument za ucjenjivanje i
otpuštanje radnika, tvrdi predsjednica SSSH Ana Knežević, te dodaje: –
U zakonu nije uređen dio u kojem se daje rok za koji ugovor mora
važiti, pa se zato sada događa da radnik svaki mjesec dobiva ugovor.
Tražimo da rok bude ograničen na godinu dana i na taj se način zalagati
za kvalitetniju radnu snagu, jer je to nemoguće postići ako je netko
vezan za tvrtku na određeno vrijeme – ne znajući kada će mu se i hoće
li mu se ugovor produljiti.
Naravno, razmotriti treba i dio u vezi s primanjem žena na posao,
kojima je ponekad uvjet za zaposlenje obećanje da se neće udavati ili
rađati djecu. Time im se unaprijed onemogućava da stvaraju obitelj,
istodobno dok želimo provoditi populacijsku politiku.
Predsjednik NHS-a Krešimir Sever tvrdi da je u zadnjih nekoliko godina
među svim novosklopljenim ugovorima o radu, njih 82 do 84 posto na
određeno vrijeme. I ti se ugovori stalno obnavljaju, pa su neki radnici
sedam do osam godina na određeno vrijeme kod istog poslodavca, a često
i na istom radnom mjestu.
Jasna Kulušić, direktorica radno-socijalnih poslova u HUP-u opravdava
rad na određeno vrijeme jer poslodavci traže alternativu za lakše
otpuštanje radnika, s obzirom na to da je to kod nas dugotrajan i skup
proces.
Vitomir Begović, predstojnik Vladina ureda za socijalno partnerstvo,
tvrdi da je, prema službenim podacima Eurostata, udio zaposlenih na
određeno vrijeme u Hrvatskoj u prošloj godini iznosio je 12,6 posto u
odnosu na 14,5 posto u EU, dok je primjerice u nekim zemljama taj udio
i 20 posto.
No Sever kaže da je to ukupan broj ugovora, a da je trend posve
drugačiji, odnosno da je od 2003. godine njihov broj rastao velikom
brzinom.
Rad na određeno vrijeme
Knežević iznosi slučaj osobe koja radi u tvrtki sa 17 zaposlenih, u
kojoj su svi zaposleni na ugovor o radu na određeno vrijeme. Nadalje,
godišnji odmor reguliran im je na 18 dana, a radni tjedan 42 sata, što
nije u skladu sa zakonom. I ljudi pod takvim uvjetima rade iako im ni
plaća nije motivirajuća. No većina ne želi inspekciju, jer će ostati
bez posla. A da i nađu drugi posao, znaju da će raditi pod istim
uvjetima. A istodobno ne mogu dobiti kredit ili kartice i sve ostalo
što radnici na neodređeno mogu.
Kulušić kaže da je inspekcija potrebna u takvim tvrtkama – malima koje
krše zakon. No inspekcija se šalje u velike koje su imale manji propust
i za što moraju odgovarati. Ali Kulušić iznosi i slučaj u kojem
poslodavci imaju problem s pronalaskom radne snage.
– Prije mjesec dana drvna industrija iz okolice Rijeke tražila je 600
radnika na plaću od 3,5 tisuća kuna, s mogućnošću plaćanja
prekvalifikacije i edukacije. Na riječkom Zavodu za zapošljavanje
evidentirano je 16.000 nezaposlenih. No na natječaj se odazvalo tek 20
radnika, od čega 12 Roma, kojima je to poslužilo kao dokaz da su na
razgovoru bili, a kako bi se mogli dalje koristiti pravima
nezaposlenih, dok je od ostalih osam samo jedan ostao raditi. To govori
da sustav ne vrijedi.
A mi i dalje želimo štititi zaposlenost i prava, a ne odgovornost.
Sustav prava i odgovornosti nisu uravnoteženi i zato je situacija
takva. U HUP-u težimo i fleksibilnosti, ali ne tako da izbacimo radnika
na ulicu, nego da znamo upravljati procesom jer je rizik na poslodavcu,
dok za rizik poslovanja nitko ne odgovara – tvrdi Kulušić.
Sever za usporedbu iznosi primjer domaćih sobarica koje odlaze u
inozemstvo raditi za dva do tri puta veću plaću, iako je cijena boravka
u hotelu ovdje i vani podjednaka. Slično je u graditeljstvu.
Begović kaže da nam u pojedinim sektorima nedostaje odgovarajuća radna
snaga, pa čak i za nisko kvalificirane poslove, te zato smatra da je
zbog demografske situacije i razvoja gospodarstva bitno kroz programe
cjeloživotnog obrazovanja omogućiti radno sposobnima snalaženje u
svijetu rada, koji se intenzivno mijenja.
– Iz tih razloga moramo imati na umu da je i cilj EU da se postotak
građana između 25 i 64 godine, koji sudjeluju u obrazovnim programima,
do 2010. godine poveća za 12,5 posto, budući da je trenutačno u okviru
EU devet posto, dok je primjerice u Švedskoj takvim programima
obuhvaćeno 36 posto, a u Danskoj 27 posto navedene populacije.
Istovremeno, u RH postotak građana koji su uključeni u različite
programe edukacije dostigao je svega 2,3 posto.
Zato je nužno mijenjati percepciju da je sa završetkom srednje škole
ili fakulteta završeno i obrazovanje. Potrebno je uspostaviti bolju
suradnju i povezanost gospodarstva s fakultetima i visokim školama kako
bi se u većoj mjeri obrazovni programi uskladili s realnim potrebama te
završeni polaznici već u tijeku temeljnog školovanja pripremili za
neposredan rad kod budućih poslodavaca – zaključuje Begović.
Zahtjevi sindikata i HUP-a
Od ostalih zahtjeva sindikata vezanih za zakon o radu Knežević iznosi
potrebno dobivanje ugovora o radu prije početka rada, a ne samo potvrde
kao što je sada slučaj. Nadalje, tražit će se propisivanje obrasca
isplatne liste. Vezano za suodlučivanje, tražit će se da se
informiranje prebaci u savjetovanje, a savjetovanje u suodlučivanje,
mogućnost da u tvrtkama u kojima sada to nije moguće radnici imaju
predstavnika u NO, te bolja zaštita sindikalnog povjerenika.
– Ono što HUP traži da se mijenja (sada u sklopu usklađivanja ili
naknadnog procesa u kojem će se razgovarati) jest radno vrijeme. Ono je
s 42 sata smanjeno na 40 sati 2003. godine, no u konačnici ono iznosi
37,5 sati, s obzirom na to da je stanka u našoj zemlji plaćena, što je
jedinstven slučaj. Zatim moramo razgovarati o načinu otkazivanja
ugovora o radu, kolektivnim ugovorima, te o suodlučivanju u tvrtkama.
Tako bismo pomogli u fleksibilnosti i dinamiziranju tržišta rada,
olakšali zapošljavanje i otpuštanje, da bi se očuvala konkuretnost.
Jer, zna se da je razina investicija u Hrvatskoj mala upravo zato što
je jedan od razloga krutost sustava radnih odnosa – tvrdi Kulušić.
A dijelovi koje treba mijenjati zbog usklađivanja s direktivama EU
odnose se na usklađivanje radnog vremena, godišnjeg odmora, kolektivno
otpuštanje radnika, nepuno radno vrijeme, ugovore o radu na određeno
vrijeme, rodiljni dopust, uređenje europskih radničkih vijeća i
mogućnost osnivanja europskih društava.
– O njima moramo raspraviti kako bi se svi izjasnili sa svojim
prijedlozima. Pa ako, primjerice, mi imamo neki prijedlog, a druge
strane nemaju na to primjedbu, tada je i logično da se on prihvati –
kaže Knežević.
Kulušić kaže da je teško u cijelosti razlučiti pitanja horizontalnog
usklađivanja od interesnih pitanja. Primjerice, ako se dani godišnjeg
odmora povećavaju za cijeli tjedan, onda je tu riječ i o interesnom
pitanju. Jer je to za poslodavce veći trošak zbog kojeg bi trebali
imati ustupak.
Sever kaže da poslodavci ne bi trebali osjetiti tu izmjenu jer se
kolektivnim ugovorima u pravilu ionako dogovarao veći broj dana od
minimalnog.
No smatra potrebnim reguliranje dana godišnjeg odmora, jer negdje
se uračunava subota, neki govore o cijelom tjednu, a neki radnom
tjednu. Kod nas se u prijedlogu zakona subota uračunava u broj dana
odmora, no Sever smatra da bi to trebalo regulirati kolektivnim
ugovorom između poslodavaca i sindikata, kao što je sada slučaj.
NOVINE ZAKONA O RADU
