Bili smo mladi i ništa nam nije bilo teško – kaže direktorica Službe za upravljanje kvalitetom i okolišem Vlasta Garašanin o svojim počecima u PIK-u, vodećoj mesnoj industriji u regiji te drugoj po veličini prehrambenoj kompaniji u Hrvatskoj.
No i danas, tri desetljeća nakon što je ova doktorica veterinarske medicine 30. svibnja 1989. godine dobila pripravnički posao u PIK-u, entuzijazam je drži jednako snažno jer su joj se sav njezin uloženi trud, znanje i vještine isplatili pa je brzo napredovala postavši nakon deset godina direktoricom proizvodnje.
Nije bilo kompjutora
– Za mene je rad u tvornici nešto neopisivo, rekla bih samo: to je moj život – s PIK-om i u PIK-u – govori prisjećajući se kako se u vrijeme kad je počela raditi u skučenom prostoru proizvodila velika količina mesa.
No PIK je i za to doba bio suvremena tvornica – oprema i strojevi na kojima su radili bili su u skladu s potrebama vremena. Bilo je to u doba prije kompjutora, kada se sve pisalo ručno.
– Nova tvornica izgrađena je 1995. godine. Bila sam ushićena kad smo hodali po temeljima za novu zgradu, znali smo da će nam biti puno lakše i komotnije. U novim prostorima proizvodnja je bila dinamična, uživali smo u svakom novom proizvodu, proizvodili za domaća i strana tržišta, radili smo po europskim i američkim propisima, stalno su nas kontrolirali, ali smo svima uspjeli udovoljiti i po najstrožim kriterijima. Najbolje nam se dogodilo 2005. kada se počela graditi nova tvornica. Opremili smo je najmodernijom opremom i maksimalno automatizirali. Svaki zahtjev bio je pomno planiran, zbog toga smo danas tu, najveći na tržištu ovog dijela Europe, spremni za sva tržišta svijeta – govori direktorica Garašanin.
Iste godine kao i Vlasta u PIK-u je kao tehnolog pripravnik počeo raditi i njezin suprug Zoran Garašanin, netom završivši Veterinarski fakultet.
– Nakon godinu dana pripravničkog počeo sam raditi kao tehnolog svježeg mesa, i to u svinjskoj i goveđoj rasjekavaonici za tržište Amerike, Švedske i Njemačke, a nešto kasnije i na uvođenju prvog pakiranog mesa za potrebe domaćeg tržišta. Meso se pakiralo u stiroporske plitice, omatalo streich folijom, vagalo i isporučivalo kupcima. To je bio hit na hrvatskom tržištu. Jedva smo uspijevali proizvoditi koliko se moglo prodati – kaže Zoran Garašanin, danas rukovoditelj u proizvodnji.
Kaže on i kako je nakon jedanaest godina rada u PIK-u bio otišao raditi u drugu tvrtku. No nije dugo potrajalo dok se Zoran nije vratio natrag, svojoj prvoj ljubavi:
– Rad u tvornici je jako dinamičan – objašnjava zašto se odlučio vratiti.
Njegova supruga pak kaže kako joj PIK doslovno znači drugi dom:
– U njemu sam provela velik dio svog života, za njega sam dala sebe. Često sam slušala svoje poznanike kako mi govore: “Ti i tvoj PIK!” To sam baš voljela čuti i činilo me sretnom. Ja i moj PIK – iskreno kaže direktorica u tvrtki nastaloj 1961. godine na temeljima mesne industrije u vlasništvu Đure Predovića, osnovane još davne 1938. godine.
Ta osamdeset godina duga tradicija prometnula je PIK u kompaniju koja postavlja trendove u mesnoj industriji, a osluškujući potrebe tržišta, svojim potrošačima uvijek nudi nešto inovativno, moderno i primamljivo te je prepoznata kao benchmark u cijeloj regiji. Danas PIK u Hrvatskoj zadovoljava 40 posto tržišta crvenog mesa i mesnih prerađevina, što ga čini liderom u svim kategorijama koje proizvodi: svježe meso, šunke, trajne salame, parizeri od crvenog mesa, mortadele, kobasice za kuhanje i pečenje te naresci. PIK-ova snaga svakako su brendovi i proizvodi poput PIK šunki koje se proizvode od najkvalitetnijih komada mesa svinjskog buta i imaju mali udio masnoće. Prepoznatljivost PIK-u daju i Panona salama, Kranjska kobasica i Piko, ali i nadaleko poznata Mortadela spremljena prema tradicionalnoj talijanskoj recepturi.
Meso hrvatskih farmi
Ova mesna industrija prva je prepoznala važnost projekta “Meso hrvatskih farmi” te potpisala ugovor o dobrovoljnom označavanju svježeg svinjskog pakiranog mesa s Hrvatskom poljoprivrednom agencijom. Potiču razvoj domaćeg gospodarstva pa iz hrvatskog uzgoja u PIK godišnje dolazi više od 300.000 svinja i 45.000 junadi s više od 100 farmi rasprostranjenih diljem Hrvatske. Osim u nove tehnologije, tvrtka kontinuirano ulaže i u zaposlenike:
– PIK Vrbovec specifična je radna sredina kada je riječ o rodbinskim vezama. Moja supruga i ja već dugi niz godina uspijevamo uskladiti privatno i poslovno. Raditi u istoj firmi ima svoje prednosti, ali u manjoj mjeri i nedostatke. Savjet je mladim bračnim parovima da unutar firme rade profesionalno, a da po završetku radnog vremena što manje problema s posla nose kući, na kraju nam ionako ostane malo slobodnog vremena za druženje – kaže Zoran Garašanin.
Više od posla? tvornica im je drugi dom??? kaj toliko izrabljujete ljude da uopće ih ne puštate doma pa žive u tvornici? Nikad nisam skužio taj dio posao ili radno mjesto da je nekom drugi dom pa to je jadna osoba koja tako razmišlja ok moramo raditi kako bi nešto zaradili ali da bi ja potegao za kakvog gazdu koji mi svaki dan natukne da smo svi zamjenjivi osim njega osobno boli me k.rac za posao,tvornicu ili firmu sa takvim pristupom ak znaš i hoćeš raditi nitko se ne mora bojati da neće naći posao