Saša Matijaš, vlasnik tvrtke Textum Gmbh, koja posluje u Hrvatskoj i Njemačkoj, bio je gost na prošlotjednoj konferenciji HDZ-a o investicijama, a na temelju višegodišnjeg iskustva ispričao nam je zanimljive usporedbe uvjeta poslovanja ovdje i u Njemačkoj.
Poduzetnici babaroge
– Bilo mi je vrlo čudno da se sve institucije u Njemačkoj toliko trude oko mene objašnjavajući mi što sve mogu dobiti za pokretanje privatnog biznisa. Dobio sam kredit za obrtna sredstva, a jamac mi je bila država. Jedina im je garancija bila moja vjera u uspjeh! U Hrvatskoj sam imao osjećaj da je pokretanje privatnog biznisa velika i teška stvar, a dozvole za investiciju koju sam počeo prije osam godina nemoguća misija – kaže Matijaš.
Matijaša je u Njemačku odmah nakon srednje škole odvela nogometna karijera, no zbog teške prometne nesreće ona je prekinuta, a umjesto mirovine Matijaš se odlučio na školovanje u području tekstila. Počeo je raditi u jednoj njemačkoj tekstilnoj tvrtki u kojoj je dogurao do mjesta direktora, a nakon nekoliko godina povukao se i osamostalio, prvo kao prodajni predstavnik u Njemačkoj, a nakon toga otvorio je tvrtku Textum sa sjedištem u Rijeci, koja se poslije proširila na njemačko tržište. Tvrtka se ponajprije bavi tekstilom za stanovanje te tehničkim materijalima za proizvodnju autosjedalica, dječjih kolica, dizajnerskih torbica itd., a kupci su poznati svjetski brendovi. Nedavno je pokrenuo tvrtku Lay-Z, novi brand u suradnji s dizajnerom Jurjem Zigmanom. Kaže da osobno nije imao većih problema s institucijama u Hrvatskoj, osim sa sporim sustavom i sprečavanjem poduzetnika da se bavi svojim poslom, no čuje od kolega da na njih gledaju kao na “babaroge”, a ne na jedine koji stvaraju dodanu vrijednost i na svojim leđima nose sporu, tromu i tešku državu.
– Institucije kao porezna uprava ili carina u Njemačkoj su prijatelji poduzetnika, oni su im sluge i savjetnici jer ih poduzetnici financiraju. Daju vam mogućnost da ispravite greške, ali ih ne smijete ponavljati. Zato je u Njemačkoj lakše raditi, jer poduzetnici i investitori imaju povjerenje u institucije. S njima rastu i uče – kaže Matijaš. U Hrvatskoj signali prema poduzetnicima nisu bili baš prijateljski, kaže, jer govoriti im da će im, čim zarade malo novca, to oduzeti – nema smisla.
Velike investicije zabluda
– Nitko ne može određivati maržu telekomunikacijama, naftnoj industriji ili bankama. To je unaprijed izgubljena borba i trošenje energije. Možete im nametati davanja, no oni će samo i uvijek povećati cijene, što je novi udar za već dovoljno siromašnog hrvatskog građanina. Jedini način da se takve cijene smanje je uvesti konkurenciju – tvrdi. Matijaš smatra da bi se hrvatsko gospodarstvo trebalo temeljiti na malom i srednjem poduzetništvu, kao što je slučaj u Njemačkoj, i da bi se na njih morale usmjeriti potpore. Oni u Njemačkoj omogućavaju sporiji rast, ali zato zdraviji, stabilniji, dugoročniji i s puno manje rizika. Kaže i da se Hrvatska ne mora zavaravati velikim investicijama, nego nam ciljna skupina trebaju postati mali privatni investitori, a onda će tu i tamo zalutati i neki veliki.
Kad sam otvorio firmu u Velikoj Britaniji, nakon2 tjedna stigla mi je pošta iz porezne, i njoj napisani rokovi, te kada i šta moram predati od porezne dokumentacije, te koje su mi "kazne" ukoliko ne platim porezna davanja na vrijeme. Naravno, UVIJEK su mi dostupni na telefon ili email, a kada dolaze u inspekciju najave se MINIMALNO 30 dana prije dolaska kako bi sredio i pripremio sve papire kada dođu. Također, ukoliko prekršiš neko pravilo, dobivaš opomenu i savjet kako to riješiti (NE KAZNU!). Baš kao što ovaj reče, državne institucije su tu da tebi služe kao malom poduzetniku, a ne kao što je u Hrvatskoj, gdje mali poduzetnik je sluga svim državnim insitucijama koje on (poduzetnik) plaća! Apsurd - isto kao da poduzetnik strahuje od djelatnika kojem daje plaću da radi svoj posao. A u Hr je svatko tko sjedi na nekakvom šalteru nekakav gazda nad gazdama. E pa ne ide to tako,i to je vidljivo. I također se slažem sa Matijašem - ovo sa "velikim investicijama" je potpuno promašena i glupa zamisao i priča. I to tupim godinama. SVE velike ekonomije bazirane su na velikoj količini malih i srednjih tvrtki. One MORAJU biti osovina ekonomije i gospodarstva. Također, investicija nije "farbanje tunela, izgradnja podzemnih tunela, izgradnja autocesta i farbanje fasada", to su troškovi. Investicija je ulaganje u razvoj tvrtki, ulaganje u modernizaciju proizvodnih procesa, ulaganje u novosonovane tvrtke koje imaju dobru ideju i plan rada. To su investicije, jer tako uložen novac zarađivat će novac i otvarati radna mjesta. Nije problem niti ako pet-šest od tih malih investicija propadne, jer se u međuvremenu otvorilo novih 10 malih, ali je zato velik problem ako propadne jedna od 4 velike investicije, jer je ogroman novac propao, a druga takva velika investicija čekat će se opet godinama... Treba se oslanjat na male i srednje tvrtke. Kao i Njemačka, kao i Velika Britanija i kao i sve druge uspješne ekonomije.