S Hrvojem Stipićem, predsjednikom uprave BDO Savjetovanja, razgovarali smo o kreditnom rejtingu, ulagačkoj klimi i mogućnostima investiranja te o privatizaciji.
Vlada je rad počela usvajanjem porezne reforme, izmjena u sustavu javne nabave i novim proračunom. Kako biste ocijenili početak mandata?
Zamjetne su pozitivne promjene u fiskalnoj konsolidaciji, a porezna reforma prvo je kvalitetno ishodište za njezino postizanje. Na području oporezivanja dobiti postoje dodatne, a važne mogućnosti unapređenja pogotovo jer prihod od tog poreza nije u toj mjeri bitan za proračun. Porezna reforma samo je početak jer iz svakodnevnih odnosa s investitorima i poduzetnicima uočio sam da moramo promijeniti pristup Porezne uprave, a uostalom i cijele državne i lokalne administracije. Ulagači, naročito oni strani, gube se u mreži propisa.
Može li se na proljeće očekivati povećanje kreditnog rejtinga?
Realno je za očekivati popravljanje kreditnog rejtinga, ali to će biti kozmetičko uljepšanje stanja. Ocjene kreditnih agencija ionako ovise o dobroj političkoj komunikaciji i o tome koliko ulagači u dug vjeruju vlasti. Poslane su dobre poruke o reformama i to je dovoljno za blago popravljanje rejtinga.
Velika likvidnost i niske kamate povoljne su okolnosti za jeftinije refinanciranje duga. Možemo li refinancirati više od 60 milijardi kuna godišnje?
Mislim da je to maksimum. Nećemo imati problema refinancirati ovogodišnje obveze. Mi nismo jedina prezadužena europska zemlja ni jedina koja je opterećena visokim socijalnim transferima, a kredibilitet koji imaju Vlada i ministar financija Zdravko Marić dovoljni su za uspješno refinanciranje obveza.
Ipak, za korak dalje morat ćemo predstaviti još reformi, ali i naučiti da moramo poštovati rokove i biti spremni isporučiti projekt ili završiti posao u zadanom roku. To je ključno za uspjeh.
Ima li Hrvatska loš investicijski rejting, odnosno zašto nas ulagači zaobilaze?
Kod investitora koji su zainteresirani za ulaganja unatoč troškovima poslovanja konkretne potrebe za reformama nadilaze implementiranu poreznu reformu. Problem je pravna nesigurnost. Dat ću samo primjer kroz plaćanje poreznog duga.
Čak i kad se plati porezni dug, priča tu ne završava i ulagač mora potrošiti još dva do tri mjeseca da se maknu sve zabilježbe sa zemljišta i nekretnina.
Takve stvari investitore često tjeraju iz zemlje.
Investicije su i dalje u padu za više od 40 posto u odnosu na 2008. Kako pojačati ulaganja?
Planirane izravne strane investicije u Hrvatsku za 2016. iznose oko milijardu eura, a to je razina kojom se vraćamo u 2011. Iako tu postoji strašan potencijal za rast, investicije u mali i srednji sektor, ali za megatransakcije. Potrebno je stoga povezati rad Vlade i diplomacije pa bi se npr. kroz kvalitetan road-show mogla promijeniti statistika ulaganja. Prije samog predstavljanja država, naravno, mora definirati nekoliko megainvesticija i za njih ciljano tražiti strateške partnere.
O velikim ulaganjima, naročito onima u kojima je partner država, razmišljamo ponajprije kroz pojam privatizacije...
Privatizacija je dobra stvar, a to najbolje potvrđuju brojne studije učinkovitosti. Privatizirane tvrtke imaju bolji model korporativnog upravljanja i veće povrate nakon ulaska privatnog kapitala, a država uvijek ima opciju zadržavanja paketa od 30 posto dionica ili manje, čime zadržava komfornu situaciju i utjecaj na strategiju razvoja tvrtke. Postoji puno potencijala, ali da bi se oni iskoristili, važno je upotrijebiti nove modele i ponašati se kreativno. Mogući su npr. privatizacija kroz inicijalnu javnu ponudu u nekoliko tvrtki, povezivanje zračnih luka i zajednički izlazak na burzu... Koncesije bi također mogle donositi puno veće prihode, a veliki potencijal leži i u iskorištavanju morskih luka.
Država još nije prodala ni sve hotelske kuće. Za Modru špilju u nizu natječaja nije bilo interesa. Je li problem atraktivnosti imovine ili u načinu prodaje?
Model koji se danas nudi zastario je i neće donijeti kvalitetan rezultat. Prema mojem mišljenju trebalo bi sve udjele u hotelskim kućama objediniti u jedan fond i sposobnom fond menadžeru dati tri do pet godina da očisti portfelj. Mali postoci u vlasništvu na tržištu se zovu “akcijsko vlasništvo”, odnosno koriste ih mali dioničari koji svojim udjelom stvaraju pritisak na većinskog vlasnika. S tim se država ne može i ne smije baviti. Zato takve udjele treba brzo prodati, pa čak i uz diskont. Većinske udjele treba rješavati na drugi način pa i uz izlazak na tržište kapitala. Treba biti kreativan u rješavanju problema i tražiti načine koji mogu donijeti najveće koristi.
Mediteranske su zemlje profitirale na malim ulagačima. Je li to segment koji zapuštamo?
Nama ulagači trebaju i nemamo taj luksuz da ih možemo odbijati. Trebamo postati otvoreno društvo. Hrvatska je, na primjer, idealna destinacija za “second home”. S pedeset tisuća Nijemaca u Hrvatskoj mijenjamo standard lokalnog stanovništva i destinacije u kojima ti Nijemci kupuju svoju drugu nekretninu. Svaki od njih ostavit će najmanje 300.000 eura pa, ako ih dođe nekoliko desetaka tisuća, govorimo o 15 milijardi eura investicija. A ti će ljudi trošiti novac u Hrvatskoj, koristiti zdravstveni sustav, podizati razinu usluga i općenito obogatiti ekonomiju. O tome nitko u Hrvatskoj ne govori, dok u EU postoje ozbiljne studije koje potvrđuju da je Hrvatska idealna lokacija za taj segment investitora.
>> Vodeće hotelske kompanije ove godine ranije traže i zapošljavaju više radnika
>> HEP i Ina najavljuju investicije, Ministarstvo ističe obnovljive izvore
