Norvežani su pali, 32:28 (20:14) pobjedom naši su im se rukometaši odužili za poraz na Svjetskom prvenstvu u Tunisu prije godinu dana. S dva osvojena boda pakleni su osigurali nastup u drugom krugu u St. Gallenu, štoviše osigurali su da će u sljedeću dionicu otići barem s dva boda.
Prvo poluvrijeme odigrali su naši kao iz bajke. Fantastično. Lino Červar će reći, možda i najbolje otkako igraju zajedno. Obrana je bila granitna, Kristian Kjelling i njegovo društvo zapinjali bi na tom bedemu gubeći i snagu i volju. A u napadu je naša vanjska linija podsjetila na dane kad se kročilo prema tronu u Portugalu i u Ateni. Ivano Balić uzeo je dirigentsku palicu i bila je to simfonija. Razigrao je Blaženka Lackovića, išle su lopte na Metlilčića, pa na crtu za Renata Sulića i Igora Vorija. A Sulić, on je posebna priča. Sjajan u obrani, fantastičan u napadu.
Pun želje. Da, želja je kiptjela iz svakog hrvatskog rukometaša. Na licu Vlade Šole vidjelo se koliko ga rame boli, no branio je, kako je igra odmicala, sve bolje. Pred kraj je sjajnim nizom obrana odnio Norvežanima i posljednju nadu. Grizli su svi, primali nove udarce...
A bilo je tvrdo, prekida mnogo. Somatoped Stanislav Peharec proveo je na terenu više od nekih igrača.
Mirza Džomba utakmicu je gledao s tribina, zabrinutost se javila kad je nakon sudara glavama na podu ostao ležati Petar Metličić. Na sreću, ovaj je put dobro prošlo. Stradao je Dominikovićev vrat, Vorijev mišić... Nikša Kaleb nije ni došao zbog ozljede, Džomba je došao ozlijeđen pa je na sve zaradio novu ozljedu. S jakim Norvežanima pokazali smo jako dobru partiju praktički i bez krila. Horvat je ipak postigao prve pogotke na velikom natjecanju, odigrao dobro u obrani. A Goran Šprem isto je odradio manju minutažu u obrani.
Červar se odlučio za igru s dva kružna napadača i pokazalo se to dobrim. A ovaj put dobrim su se pokazale i sve tri obrambene formacije. Norvežani zbog dobre igre naših nisu jednostavno imali šanse.
