Kad se uoči neke međunarodne sportske priredbe sviraju himne, ustanu, zašute i dostojanstveno ih odslušaju svi gledatelji, pa među njima i najveći divljaci kojima inače u ponašanju ništa nije sveto. Ali ako hrvatska himna uspijeva učiniti krotkim i najveće huligane, nije uspjela obuzdati i reklamerske divljake koji su njezine stihove, kao i neke kršćanske molitve, u televizijskoj promidžbi jedne marke piva iskarikirali do neukusa kakav se rijetko viđa i na hrvatskim dalekovidnicima koje nas sa svojim vulgarnostima više gotovo i ne mogu iznenaditi.
Djecu od malih nogu - što je opće naslijeđe svjetskih civilizacija - učimo razlikovati svete stvari, prostore i prigode od profanih. U stanu u kojem živimo razlikujemo WC od hodnika, hodnik od dnevnog boravka, dnevni boravak od spavaće sobe i kuhinje, razlikujemo molitvu ili ručak od kartanja ili pričanja viceva, razlikujemo značenje koje naše riječi imaju za ukućane od značenja koje iste te riječi imaju za goste, razlikujemo rječnik koji djeca rabe između sebe od rječnika što ga rabe u razgovoru s roditeljima, kavanu razlikujemo od crkve i svetu misu od cjenkanja na tržnici, i tako dalje. Ta razlikovanja i poštovanje mnogih hijerarhija i poredaka na koje u životu svaki dan nailazimo zaštita su od općeg nereda. Bog i himna u tim hijerarhijama imaju najviša mjesta, pa nas obuzimaju i najuzvišeniji osjećaji kad nas u posebnim prigodama dotiče njihova svetost.
Ta je pak svetost najudaljenija od naših prizmenosti i egoizama, naših požuda, pohota, pohlepa, materijalnih dobitaka i probitaka. Ali trgovci ne misle tako, njhovi imperativi "Trguj!" i "Prodaj!", zbog kojih se Isus jedini put u Novom zavjetu poslužio nekom vrstom sile, pa im je ispred hrama porazbacao stolove, u spomenutom su TV spotu do kraja iskarikirali i "Očenaš" i "Lijepu našu". S neviđenoom dernjavom s kojom se te svetosti u euforiji nogometnog navijanja neduhovito parafraziraju oni nas nagovaraju da kupujemo i pijemo pivo podignuto na pijedestal božanstva. Božanstva koje ima katarzični učinak - u pišanju i podrigivanju.
Inače je obilježje mnoštva reklama da trivijalnim stvarima koje su nam potrebne u životu - napitcima, čajevima, higijenskim ulošcima, deterdžentima, pastama i četkicama za zube, vitaminskim pripravcima... - pripisuju sudbonosne, prevratničke uloge koje će odigrati u našem životu. Ali ovo pivsko propuštanje Boga i himne kroz grlo, želudac, bubrege i pišalo dosad je možda najdublji pad u komercijalno blato.
Je li taj duboki pad u srodstvu sa stanjem u društvu? Zar političari koji bi trebali biti prvi zaštitnici himne, onoga što ona znači i predstavlja, ne trguju hrvatskim morem, hrvatskim teritorijem, nacionalnim bogatstvima koja se rasprodaju radi centimetarskih pomaka u pregovorima s Europskom unijom, zar ne trguju ratnim herojima, zar se danas ne zaklinju u svete nacionalne vrijednosti koje će sutra poniziti do vrijednosti boce piva!? Ako su vjera i hrvatska himna obezvrijeđeni u politici i u postupcima ljudi koji vode ovu zemlju, ako su izgubljena patriotska mjerila, ako se interesi nacije trže radi političke elite u kojoj je već počela jagma za bajoslovno plaćena zastupnička, dužnosnička i činovnička mjesta u Europskoj uniji, ako se u samoj kaptolskoj hijerarhiji začinje zamisao o restoranu u tornju zagrebačke katedrale, ako vlast sudjelovanje u obrani domovine komercijalizira i vrednuje novčanim iznosima za koje se može kupiti nekoliko kištri piva - eto puta kojim će i Bog i nacionalna himna doći u propagandni spot na dalekovidnici.
Kad Sotona uđe u ljude i društvo, Bog i himna pjene se iz pivske boce! Lijepa naša pomokrena! Na posljednjoj stranici 14. travnja objavili smo pogrešne podatke u izvješću Lota. Naime, brojevi 7, 9, 15, 21, 40 i 42 nisu izvučeni u 29. kolu Lota 7/39, nego u 15. kolu Lota 6/45.
