Za borbu s olimpijskim pobjednikom u džudu Ishijem Mirko Filipović (39) najviše se priprema s Mikeom Benčićem i Stipom Drvišem, donosi sportski tjednik Max!
I dok se o bivšem svjetskom prvaku u boksu dosta zna, Mike Benčić (48) čovjek je iz trećeg reda publiciteta. A ne bi tako trebalo biti jer riječ je o majstoru džiju džicua i čovjeku sa zanimljivom životnom pričom.
Taj je snažni Puljanin rođen u Philadelphiji, prije 48 godina.
– Moji su 60-ih godina otišli tamo živjeti kao ekonomski emigranti pri čemu su najprije bili u nekom kampu u Italiji. U SAD-u sam živio do svoje 11. godine, a onda smo se svi zajedno vratili u Pulu.
Dvije godine poslije došao je u prvi doticaj s borilačkim vještinama.
– Prvi sport mi je bio jeet kune do. Bio sam pod utjecajem Brucea Leeja. Nakon toga sam počeo vježbati s utezima i džudo. Poslije toga nikad nisam stao.
Godine 1989. počeo je živjeti na relaciji Pula - Philadelphia. Sve do 2001. i početka suradnje s Cro Copom.
– Živio sam po pola godine ovdje i tamo. U SAD-u bih bio između travnja i listopada, kada bih zarađivao radeći kojekakve poslove. Između ostalog, održavao sam mostove, penjao se po sajlama 200 metara iznad vode. Na tome sam zarađivao i po 40 dolara na sat. U New Yorku sam bojio Most Georgea Washingtona, a radio sam i na autocestama.
Uza sve to treninge nije preskakao:
– Nakon radnog vremena moji kolege su pili zbog pritiska, a ja bih išao trenirati. U jednom trenutku sam bio tako iscrpljen da mi je bratić rekao da izgledam kao duh. No, nisam posustajao, već sam pronalazio nove poslove pa tako i mijenjanje prozora u New Yorku što se plaćalo 60 dolara na sat. Jedno vrijeme sam radio i soboslikarski posao, pa sam tako farbao kuću slavnog košarkaškog “doktora” Juliusa Ervinga. Taj posao mi je odgovarao jer sam imao vremena trenirati.
Dobio me 18-godišnji klinac
A kolika je bila njegova volja da trenira pokazuje i sljedeći primjer.
– Dojurio bih kući, bacio tunu u usta i vozio se 20 minuta do mjesta gdje bih parkirao za koje sam bio siguran da ću naći automobil s gumama. Potom bih hodao 20 minuta do podzemne, vozio bih se pola sata i još 15 minuta pješice išao do kluba.
Počeci slobodne borbe datiraju u prvu polovicu 90-ih, a Mike je džiju džicu počeo trenirati 1996.
Foto: Dražen Brajdić
– Meni je bilo važno što jače udariti, biti što snažniji pa sam ispočetka prema “ultimate fightu” bio skeptičan, no kada sam vidio kako čovjek od 75 kg lomi grmalja od 120 kg, promijenio sam stav. Kada sam ušao u klub imao sam 29 godina i dočekao me 20 kg lakši 18-godišnjak u kimonu koji me s lakoćom natjerao da tapkam. Kažem ja njemu, “skini ti kimono”, a on me prisili da još više puta tapkam. Tu sam ja zavolio taj sport i kazao “to je ono što želim znati”. U tom klubu bile su četiri skupine, a ja sam kao početnik ostajao i gledao one naprednije. Pamtio sam svaki zahvat i doma zapisivao u tekice koje i danas čuvam. Na koncu sam stekao status stalnog člana kluba koji je bio spreman istamburati ulične mangupe koji bi ušli u klub u želji da se dokazuju.
Danas se on svakodnevno dokazuje svojim polaznicima koje ostavlja bez daha. Snagatorski rekordi su mu impresivni.
– U svako doba mogu napraviti 50 zgibova, a kada je moj dan i 60. Jednom sam izveo 100 zgibova, pa 100 sklekova, potom 100 trbušnjaka i 100 čučnjeva sve zajedno za devet minuta. U sat vremena sam radio 2000 sklekova, trčao sam s Drvišem olimpijski triatlon bez posebnih priprema, a posebno mi je drago bilo kada sam dva kilometra prešao radeći sklek pa skok u dalj i tako 1300 puta.
Mike ima svoj poseban sustav tjelovježbe koji uključuje i slušanje pjesme “Forever Young” barem jednom tjedno. Njegov tim se zove “Alpha team”, a u njemu ima i žena. Štoviše, tri su impresivne, među njima i njegova supruga Samanta.
– Bilo mi je važno da u moj način rada uvjerim suprugu, da budem uvjerljiviji, da mi ne bi govorili “kakav je to trener, a supruga mu je pretila”. A supruga je sada vitka, kao curica. Trenira tri puta tjedno, a nedjeljom navečer sa svojom skupinom imam antistres program. Kada svi već misle na ponedjeljak i posao, mi imamo trening u 20 sati kojeg odradimo vani.
Drviš me probudio
Iznimnu snagu volje Mike je pokazao i kada je bio šokiran dijagnozom.
– Prije četiri godine nešto me stiskalo u prsima pa sam otišao na pregled u strahu da ne dobijem infarkt, no pokazalo se da imam zloćudni tumor na bubregu. Osjećao sam se zdravo, kao milijun dolara, sjećam se da sam tih dana 101 kg dignuo 30 puta potiskom s prsa, odnosno bench pressom, a morao sam na hitnu operaciju. Tada nisam shvaćao ozbiljnost stanja pa sam noć prije operacije u tri sata iza ponoći radio sklekove i čučnjeve. Gleda me cimer i ne vjeruje. Tek kada sam se probudio u šok-sobi, kada mi je Drviš počeo raditi shadow boks pokraj glave, shvatio sam koliko je ozbiljno. Htio sam se nasmijati, a nisam mogao jer me boljelo. Bio sam devet dana u bolnici, a već 30. dana nakon operacije počeo sam trenirati s utezima.
Mike se opet osjeća, i izgleda, kao milijun dolara. Zapravo, podsjeća na gladijatora, čovjeka koji bi s takvom snagom volje u rimsko doba zacijelo bio pobjednik mnogih gladijatorskih borbi u pulskoj Areni.
