U cijelom hrvatskom sportu jučer su najponosnija obitelj bili Hrgovići iz sesvetskog naselja Staro Brestje. Udruženim snagama Hrgovići su navijali za svog sina, brata, šogora i strica Filipa koji je sinoć u bugarskom Samokovu postao europski prvak.
A on je to učinio na maestralan način pobijedivši svog finalnog suparnika Floriana Schulza jednoglasnom odlukom sudaca (tri puta po 30:27). Premda je to, kako bi rekao jedan naš sportski dužnosnik, za Hrvata bio "plitak potok" u domu Hrgovićevih ipak se strepilo.
Štoviše, majka Iva i mlađa sestra Marta prije borbe su otišle na misu, pomoliti se za Filipa. Ne, nisu one od Boga tražile da on dodijeli pobjedu njihovu sinu i bratu nego da mu da snage za Nijemčeve udarce i za preciznu provedbu taktike njegova trenera Leonarda Pijetraja.
Profesorski odrađena borba
Kada je prošla i posljednja opasnost da Schulz nokautira Filipa, a učinio je to u polufinalu protiv Bugara, u domu Hrgovićevih zaorila se pjesma, ispila se i zdravica.
- Kako sam ja sretan što je on to tako profesorski odradio i što mu Filip nije ništa dozvolio, a to je za nas obitelj najvažnija stvar, da on iz svakog meča izađe živ i zdrav. Veliki teret mi je pao s ramena, baš kao i mojoj supruzi i kćerima koje su zaplakale od sreće - prenio nam je prvakov otac Pero.
A kako je to izgledalo u Samokovu ispričao nam je novopečeni prvak osobno, dok je čekao na doping kontrolu.
- Kao da još nemam svjesnost da sam postao europski prvak, no ponosan sam što sam prvi hrvatski prvak Europe nakon Mate Parlova.
A od toga su prošle 42 godine, od Europskog prvenstva u Beogradu kada je "Zlatna ljevica" osvojila svoje drugo europsko zlato u nizu.
- Moram priznati da sam sretniji bio kada sam postao svjetski juniorski prvak jer tada je to bio prvi veliki uspjeh, potpuno nešto novo. U međuvremenu sam se nekako navikao na pobjede. Žao mi je što na ovo prvenstvo nije došao dvostruki svjetski prvak Majidov, no nadam se da ću imati priliku s njim se boriti za dva mjeseca u Dohi, na Svjetskom prvenstvu.
Najbolji meč u karijeri
Što je bio borbeni plan za okršaj s korpulentnim Nijemcem od 113 kg?
- Očekivao sam teži meč, no očito sam se jako dobro držao zacrtane taktike. U pripremi borbe smo ustanovili da loše radi kada ga se napada pa sam morao sa serijama udaraca stalno ići naprijed. Kada sam nametnuo svoj tempo, svoj stil borbe, onda je sve išlo lakše. Čak i uz ozljedu vrata koju sam zadobio u polufinalu s Nistorom nakon jednog desnog krošea. Sveukupno, ovaj finale mi je bio jedan od najboljih mečeva u karijeri u taktičkom smislu pri čemu se još jednom pokazalo da je trener Leonardo Pijetraj veliki strateg.
Ali taj isti strateg mu je govorio da u boksu postoje samo šampioni, a da su sve ostalo izazivači. Nije li ga to opterećivalo?
- Nije. Ta i sam sam nakon polufinala rekao da ta pobjeda neće vrijediti ništa ako ne osvojim zlato.
U takvom okruženju njegovu klupskom kolegi Hrvoju (81 kg) nije bilo lako prihvatiti broncu kao uspjeh.
- U kategoriji u kakvoj se Sep borio, a poluteška je bila jedna od najačih na ovom prvenstvu, bronca je jako veliki uspjeh. Sep je na koncu ipak prihvatio i broncu kao vrlo vrijedan domet i potvrdu kontinuiteta prisutnosti pri europskom vrhu - kazao je novopečeni "Kralj Filip".
Posebnost njegova dometa je u tome i što mu je ovo bio debitantski naslov na seniorskim prvenstvima Europe, a predstojeće Svjetsko prvenstvo bit će mu već treće. A za njega hvaljeni trener Leonard Pijetraj ima velike planove.
- Predbacuju mi ovdje da se ne znam veseliti zlatu, a i kako ću kada imam nedovršenog posla. Hrvoje Sep mi je bio blizu finala, no ovaj put nismo uspjeli. Što se pak tiče Filipa i provedbe taktike u finalu ja bih mu dao ocjenu devet od 10. Da je proveo sve 100 posto, borba bi završila nokautom.
>> Filip Hrgović ponovio uspjeh Mate Parlova i osvojio europsko zlato!
>> Hrgović: Pjevajte sa mnom, radujte se zbog mene, zlato dolazi u Hrvatsku!
čestitke gosp. Pjetraju,Hrvoju i našem zlatnom Filipu,bravo...želim potpuni oporavak vratu kako bi se mogli nadati medalji i u Dohi