Domovinski rat je svetinja, a hrvatski branitelji zaslužuju svu našu zahvalnost. Tim riječima, i na sličan način, laskavim rječnikom godinama se hrvatski političari nabacuju u javnosti kako bi se dokazali kao veliki zaštitnici Domovinskog rata i kao veliki skrbnici za naše branitelje. Posebno dolaze do izražaja u takvim svojim sklonostima kad im zatrebaju glasovi na izborima. Dakako, ima i onih iskrenih, poštenih, koji ne drže figu u džepu, kojima je istinski i stalo do vrijednosti Domovinskog rata, koji se bore za istinu, kojima nije drago što se o hrvatskim braniteljima najčešće čita u crnim kronikama ili u negativnom tonu... Ali velik dio naše političke elite zapravo tvore najobičniji licemjeri! Najbolje se to pokazalo u petak u Zagrebu!
Ministarstvo obrane i Glavni stožer Oružanih snaga organizirali su svečano predstavljanje triju velikih monografija iz Domovinskog rata, triju knjiga kojima je gotovo zaokružena velika nakladnička cjelina pokrenuta pod vodstvom sada već umirovljenog generala zbora Josipa Lucića, ranijeg načelnika Glavnog stožera. A riječ je o velikim i upečatljivim monografijama u kojima je prvi put u cijelosti ispričan ratni put 1. i 3. gardijske brigade Hrvatske vojske, Tigrova i Kuna, te 1. hrvatskog gardijskog zdruga. Ne bi valjda trebalo posebno naglašavati što su značili Tigrovi na početku rata, na kojim su sve bojištima bili, koliko je ljudi prošlo samo kroz 1. brigadu, a da se ne govori koliko je njih prošlo kroz sve brigade – nekoliko desetaka tisuća branitelja! Ili, evo prilike da prvi put na jednom mjestu čitamo o slavonskim Kunama. O Zdrugu također ne treba trošiti riječi, i oni su se i te kako dokazali na svim bojištima.
I obje brigade i Zdrug, odnosno njihovi preživjeli pripadnici, a još više poginuli, zaslužili su ne samo takve monografije, knjige koje bi trebale ući u što više hrvatskih domova, nego su zaslužili još jednom javno priznanje za sve što su učinili kad su ih država i narod najviše trebali. Gospoda političari to su mogli učiniti na vrlo jednostavan način. Pojaviti se na predstavljanju i na taj način još jednom demonstrirati svoju zahvalnost njima. A što se dogodilo? Na predstavljanju su se našli ministar obrane Ante Kotromanović i načelnik Glavnog stožera general-pukovnik Drago Lovrić, ministar Ranko Ostojić poslao je iz MUP-a barem svoga zamjenika, a iz Ureda predsjednika, sa strane vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga Ive Josipovića čak ni izaslanika! Iz predsjedništva Hrvatskog sabora nikoga, također ni izaslanika. Od svih saborskih zastupnika došao je samo Požežanin Zdravko Ronko iz SDP-a. Službeni protokol poslao je pozivnice na sve strane, na sve adrese, kao što je to uobičajeno. Gotovo nitko od pozvanih nije se pojavio. Saborski zastupnici, oni koji i dolaze redovitije na sjednice, jedva su očito čekali petak, pa da se fino pokupe i da do utorka nestanu. I tako svi, bez obzira na stranačke boje, svi su oni isti, i iz SDP-a i iz HDZ-a, i svi drugi.
Gdje je u petak bila Jadranka Kosor koja je puštala suze za hrvatskim braniteljima? Očito je i dalje više zaokupljena suzama koje pušta nakon debakla u HDZ-u. Ali, gdje je HDZ s Karamarkom na čelu? Zar nijedan hadezeovac da se ne pojavi? Očito se i dalje više bave sobom i kadroviranjem. Ili Glavašev HDSSB, gdje su oni bili? Nisu li Kune slavonske? Gdje je sada ta njihova grlatost prema Domovinskom ratu nestala? A SDP? I tako dalje, i tako dalje... Svima je njima očito više stalo do vlastitih interesa, osobnih i stranačkih, i nema tu nikakve razlike. Svi su oni isti! Tuđman, Domovinski rat i branitelji roba su koja se uzima po potrebi, baš kao u trgovini. Pa kad su već takvi, onda je i bolje da se nisu pojavili. Jer branitelji zaslužuju našu iskrenu podršku i zahvalnost, Domovinski rat zaslužuje istinsko vrednovanje, a ne licemjerstvo koje nam svakodnevno serviraju naši političari.
Idealna tema da se podrumaši i dezerteri(abolirane više i ne spominjem) grlato jave svojim komentarima. Pa ću im poručiti,jednom zauvijek,kada je rat započeo i način na koji se odvijao u Lijepoj našoj za mnoge a vjerujem većinu niti u primisli nisu bile "privilegije". Svi ali baš svi su imali samo jedan cilj,otjerati okupatora. Sjećam se da su mnogi bili skeptični i govorili kako će dugo potrajati. Tek sa Maslenicom se situacija polako počela mijenjati u našu korist. Naravno da kompleks kod ljudi čini čuda,a od tuda i ovi "generali nakon bitke"