Zašto se generalova žena Dunja Zloić-Gotovina skriva od javnosti? -
pita se jedan tjednik nakon što se supruga haaškog uhićenika oglasila
prvi put nakon 2001. te preko odvjetnice najavila tužbe protiv nekih
listova i porekla nagađanja iz knjige Carle del Ponte da se odrekla
muža i omogućila da bude uhićen saznavši za njegovu vezu s “atraktivnom
plavušom”.
Autor se teksta ne može načuditi tom ustrajnom izbjegavanju medija,
činjenici da se Dunja Gotovina “posve posvetila kućanstvu i odgoju sina
Ante” te “u posljednjih sedam godina gotovo se isključivo kreće u
krugu obitelji i prijatelja svoga muža”. Pa će zaključiti: takva je jer
je “odgojena veoma konzervativno, patrijarhalno, što je i u skladu s
predodžbom o djetetu gastarbajtera podrijetlom iz Dalamtinske zagore”.
Ova sumnjičavost prema časnom i normalnom držanju u nenormalnim
okolnostima hoće reći kako su mediji važniji od nečije privatnosti, pa
ako tko, za medije privlačan, tu privatnost čuva, ako se ne
prostituira, žrtva je patrijarhalnog, konzervativnog odgoja i odudara
od slike svijeta u kojem su mediji jedino mjerilo. Ali “dijete
gastarbajtera podrijetlom iz Dalmatinske zagore” ima neka druga
mjerila, ima svoju čast i čast svoje obitelji koju štiti kako su je
stoljećima štitili naši preci, što je neobično u vremenu u kojem se bez
srama sve razgolićuje te se uživa u izlaganju nezasitnom oku žrtvožedne
publike.
Uostalom, tko ima obraza čuditi se šutnji osobe koja je doživjela
strahote nakon kojih je šutnja jedini dostojan odgovor onima koji su
joj te strahote priredili!? Zar da za javnost govori u zemlji u kojoj
joj vlast, sa Sanaderom na čelu, uz trijumfalno bubnjanje medija, onako
bjesomučno progoni supruga te ga otkriva, izdaje i predaje u ruke
tužiteljici koja je optužila nedužne hrvatske generale a odbila
optužiti cijeli vrh agresorske JNA, i koju su njezini suradnici
optužili zbog pristranosti u kojoj je Kadijevića i drugove, kako je
rekao londonski povjesničar Attila Hoare, poštedjela kao da je
poštedjela najveće nacističke zločince Himmlera, Gu00F6ringa, Gobbelsa,
Jodla...!?
U zemlji u kojoj su se Hebrang, Šeks, Kosor, Milinović, Bebić i mnogi
drugi licemjeri iz HDZ-a upravo na krilima potpore progonu Gotovine
održali u Sanaderovoj milosti - u javnosti se “iskupljujući” uvjerenjem
da je Gotovina nevin. U zemlji iz koje su novinari po cijelom svijetu
tražili dokaze o generalovoj kriminalnoj prošlosti, pa te “dokaze”
gromoglasno objavljuju a poslije ih sami opovrgavaju. U zemlji u kojoj
joj policija pred malodobnim sinom brutalno provaljuje u kuću. U zemlji
u kojoj je iz Hrvatske vojske izbacuju na ulicu, ostavljaju je bez
plaće, mirovine i zdravstvenog osiguranja. U zemlji u kojoj na sudu
dobiva spor s MORH-om, a MORH, na čelu kojeg je dezerter Vukelić, na
presudu se oglušuje.
Zar da za javnost govori u zemlji u kojoj javna televizija, HTV, svako
malo daje prostor srpskim ubojicama i Miloševićevim ministrima, vadeći
ih, kako piše sam beogradski tisak, iz “krvavog blata”, dok se hrvatski
generali koji su časno branili domovinu i koje Dunja Gotovina uljudno
pozdravi kad ih sretne žigošu kao “rigidni desničari” i “obavještajno
podzemlje” koje samo što ne bi trebalo deratizirati!?
U zemlji u kojoj su komentatori iz 90 posto medija ronili suze zbog
odlaska Carle del Ponte koja je sročila onako sramotnu optužnicu za
Gotovinu, protiv čijeg se uhićenja u jednoj anketi HTV-a izjasnilo 90
posto gledatelja! Dakle, zar da govori za medije koji se i ne mogu
nazvati hrvatskom javnošću!? Šuteći za takvu javnost, čast heroja
zatočenog u Haagu brani mu žena u svom privatnom zatočeništvu i sama
heroina.
RODOLJUBNA ZANOVIJETANJA
