Samo u izvještajima sa saborske sjednice – koliko
ja znam iznimka su jedino HTV-ovo Otvoreno i jedna rasprava na
Stojedinici – novinari su pisali i govorili o Vladinu
Prijedlogu zakona o tajnosti podataka. Bilo je to prije mjesec dana, u
vrijeme prvoga saborskog čitanja, kad su neki oporbeni zastupnici
upozoravali na niz nelogičnosti, ali i posljedice. Istine radi, moram
reći da su se o toj temi, čini mi se, stidljivo očitovali GONG i HND te
Transparency International. Sami novinari se u svojim analizama i
komentarima tom temom nisu osobito bavili.
Nedvojbeno je da nam zakon koji regulira tajnost podataka treba, ali
pitanje je kakva sadržaja. Predloženog zasigurno ne, jer je u ozbiljnom
sukobu s pravilima demokracije, jer smanjuje prava građana i ne
poštuje institut javnosti. A kad uime predlagača čujem
objašnjenje da takav zakon znači “iskorak u
modernizaciji i boljoj učinkovitosti sigurnosnog sustava”,
onda mi se pale svi alarmi. Riječju, jako miriše na cenzuru.
Ili, malo detaljnije: zakon je pisan tako da tajni podaci neće biti
neke iznimke, nego postaju pravilo, gotovo sve informacije mogu biti
klasificirane kao tajne. Tako ti podaci postaju nečije
vlasništvo. Zamalo svaki čelnik svakog javnog tijela mogao
bi odrediti koje će informacije, a kojima on raspolaže, biti tajne i
koji stupanj tajnosti će imati. Baš me zanima što
to može biti tako tajno u radu neke općine ili pak veterinarske
ambulante! Znači li to ukidanje Zakona o pravu na pristup informacijama?
Zanimljivo je da Prijedlog zakona ne predviđa nikakvo neovisno tijelo
koje bi nadziralo njegovu primjenu, točnije, moguće zloporabe, a nisu
razrađeni ni kriteriji po kojima bi određena informacija bila
proglašena tajnom. Već ovo je dovoljno da se novinari
zapitaju o čemu će ubuduće pisati.
Trebaju se pitati i zašto netko misli da su oni tako
neodgovorni da im drugi moraju određivati što je dopustivo,
a što nije. Ne budu li oni o tome pisali i govorili, ne mogu
ni očekivati da će taj posao, za njih i za druge kojih se zakon tiče,
odraditi saborski zastupnici ili netko treći. Saborski zastupnici
ionako kroz medije čuju što njihova izborna baza misli.
Podsjećam na ovu temu kao zastupnica čitatelja, jer u njihovu je
interesu da imaju pravodobnu i vjerodostojnu informaciju, a
baš je to novinarski posao.
OTVORENA VRATA
