Nije problem što Hrvatska želi imati kontrolu nad namirnicama koje
turisti unose u svojoj osobnoj prtljazi. To, vjerujemo, nije problem
nepremostivih razmjera čak ni za one koji su naučili na odmor nositi
nešto hrane iz vlastite zemlje. Poput Čeha, primjerice, iako, to bi
vjerojatno radili i drugi da im je u trgovinama kod kuće sve bilo
znatno jeftinijie nego u hrvatskim dućanima, što je niz godina
vrijedilo upravo za hrvatsko-češke usporedbe.
Nova pravila, prema kojima se dopuštena količina namirnica u osobnoj
prtljazi s jednog kilograma smanjuje tek na količinu dostatnu za
potrošnju tijekom samog putovanja, vrijede za sve goste. Zašto su Česi
vijest o tom usklađivanju hrvatskih propisa s europskima (čija je
primjena počela 1. lipnja, a jučer opozvana) primili lošije od svih
europskih gostiju?
Do mjere da su turistički gubici s tog tržišta, kako glase upozorenja
iz te zemlje, mogli iznositi i više stotina tisuća noćenja.
Većina Čeha i Čehinja danas više nije prisiljena nositi svoju paštetu i
salame na odmor, pa ih se novi propis toliko dramatično i ne tiče. No,
hrvatski su se domaćini toliko puta ogriješili o goste iz Češke da su
oni s pravom osjetljiviji i sumnjičaviji od drugih.
Ovom su se prilikom, međutim, ogriješili i o druge, jer nijedan dobar
domaćin ne mijenja ništa u režimu putovanja u vrijeme kad već dolaze
ili se netom očekuju milijuni gostiju. Ako, pak, nema izbora i nova
pravila moraju stupiti na snagu baš usred turističkih kolona i same
sezone, onda je red o tome pravodobno informirati. I to na sljedeći
način: prvo najaviti što će s mijenjati u režimu ulaska u Hrvatsku,
onda to detaljno obrazložiti, a potom uoči same primjene još jednom na
sve podsjetiti. Tako barem rade pristojni domaćini.
Hrvatska se strana na sličan način nedavno već osramotila. Bez najave i
pravodobnih objašnjenja, promijenjena su i pravila o ulasku
maloljetnika u našu zemlju, koji ne putuju s roditeljima. Propisane su
dozvole prevedene na hrvatski ili engleski i ovjerene kod javnog
bilježnika. Kao da u svakom europskom selu sjede prevoditelji i javni
bilježnici.
Nakon bure – koja se opet prvo podigla među Česima – procedura je preko
noći pojednostavnjena, odjednom dostaju i dozvole isprintane s
interneta. Blamaža se, međutim, pročula. Priča slično završava i s
pravilnikom o unosu hrane. Iako je povučen nakon samo četiri dana
primjene, ogorčio je mnoge strane turiste.
Što bi tek bilo da Hrvatska nema Povjerenstvo za pripremu sezone u
kojem sjede predstavnici svih resora i koje, osim poslova iz svoga
djelokruga, služi i za koordinaciju aktivnosti? Odnosno, trebalo bi
služiti.
U POVODU
