Svojedobno se mnogo spominjala ona ljutita izjava Josipa Broza Tita o
tome kako se naši suci drže zakona kao pijan plota. Ta je
sentencija u sebi sažimala cijelo jedno shvaćanje prava,
društva i politike, pa su je osobito novinari rado citirali.
Citirali su je toliko da su na kraju usvojili njezine pouke i počeli je
primjenjivati na vlastitu profesiju.
Kako bi se drugačije mogla objasniti pojava da naši novinari
danas jedni drugima zamjeraju što se drže činjenica kao
pijan plota? Jer, kad žele umanjiti vrijednost nekoga svog kolege, oni
kažu kako mu je glavni nedostatak to što uvijek inzistira na
činjenicama, a nema nimalo mašte. Kad žele ocrniti cijelu
redakciju, oni obznane kako ona njeguje nemaštovito,
činjenično novinarstvo.
A takve izjave podrazumijevaju i druge, važnije i dalekosežnije
stavove. U njima se prešutno tvrdi kako novinarstvo ne
počiva na činjenicama, nego na mašti. Činjenice se, dakle,
mogu preoblikovati onako kako je to mašti potrebno. Napis
nije dobar u onoj mjeri u kojoj je istinit, nego u onoj mjeri u kojoj
je maštovit.
Kakve posljedice to ima u neposrednoj praksi, moglo se vidjeti upravo
ovih dana. Jedan je moj kolega dobio nagradu za životno djelo, i o tome
je bila vijest i u središnjem televizijskom dnevniku. Ali, u
toj vijesti je slavodobitnikovo prezime četiri puta krivo izgovoreno,
jedanput u najavi i triput u samom prilogu. Mašta je tu
došla do riječi čak na tri načina. Prvo, tako što
je udarila pečat obliku te reportaže, te je ona bila
ukrašena ne znam kakvim sve štosnim uvodima i
efektnim poantama. Drugo, tako što se mašta
proširila i na same činjenice, pa je novinar ključni podatak
u svome uratku naprosto izmislio. Treće, tako što su
urednici svakako zamijetili pogrešku, ali je nisu smatrali
važnom, pa su stvar ipak emitirali.
Prema tome, tvrdnja da je važna mašta, a ne činjenice, može
biti – kao što taj slučaj pokazuje – tek
paravan za filozofiju šlamperaja. Ali, može biti i
nešto gore od toga, naime ideologija prijevare. Jer, nekada
se ogrešenje o činjenice smatralo propustom, a sad se ono
promiče u kvalitetu. A kad se to jednom dogodi, onda su
širom otvorena vrata svakom namjernom iskrivljavanju istine
i svakoj manipulaciji. Pri tome nije najveći problem što se
laže i dezinformira, nego što se tvrdi da je to dobro.
A tako daleko nije išao ni onaj tko je inspirirao taj način
razmišljanja, naime Josip Broz Tito. On je smatrao da se
zakona treba držati, ali da se ponekad može od njega malo i odstupiti,
ako je to u višem interesu. A njegovi nas učenici danas
uvjeravaju kako na zakone treba posve zaboraviti i kako činjenice nisu
važne. Ukratko, nestalo je plota, a ostalo je samo pijanstvo.
GOST SURADNIK
Činjenice i mašta
