U nedostatku boljeg izraza, novinari su niz odluka vodstva HDZ-a i SDP-a o brisanju i izbacivanju svojih članova iz članstva, raspuštanju ili ukidanju stranačkih ogranaka nazvali “čišćenjem”. Taj prastari staljinistički izraz (dubokih religijskih korijena: povezanim s idejom čistilišta) pojavio se u obliku monstruoznih “velikih čistki” 1937. i 1938. godine u Sovjetskom Savezu. U montiranim političkim procesima, partijskom i državnom teroru u toj je policijskoj državi i zločinačkom ideološkom imperiju, u nepunih godinu dana na smrt osuđeno oko milijun i pol ljudi, od kojih je oko 725.000 pogubljeno.
Ukupan broj u “čistkama” pogubljenih ljudi nikad se precizno neće znati, a procjene sežu i do desetak milijuna. Dodatnu jezu pojam “čišćenja” izaziva zato što nas podsjeća na djelomično ostvareni velikosrpski projekt “etničkog čišćenja” u kojemu je ubijeno 200.000, a raseljeno više od dva milijuna ljudi. Upravo iz tih razloga bilo bi dobro da su stranačka vodstva, prije donošenja odluka o “čišćenju” od sanaderovaca i bandićevaca, smislila neki normalniji ili barem manje strašan izraz. Izraz “čistke”, ne bez razloga, pobudio je nostalgičarske simpatije i javna divljenja nekih tzv. političkih analitičara, kao što su, primjerice, dr. Damir Grubiša i dr. Žarko Puhovski koji su i nakon čistki hrvatskih proljećara potkraj 1971. i početkom 1972. s aplauzom i krunskim svjedočenjem na montiranim političkim procesima dočekali obračune s “hrvatskim nacionalizmom”.
Upravo zato što se povijest zna ponoviti kao farsa, vrijedno je usporediti razmjere partijskih “čistki” 1971.-1972. i 2010. godine. Marljivi komunistički analitičari pripremili su već u svibnju 1972. preciznu analizu razmjera čistki koje su u međuvremenu pretvorene u hrvatske žrtvoslovne legende.
U opsežnoj knjizi anonimnih autora “Izvještaj o stanju u SKH u odnosu na prodor nacionalizma u njegove redove” (politički sužanj Čičak podsjetio me je da je na čelu autorskog tima bio partijski pisar dr. Ivan Perić) na 128. stranici precizno navodi statistiku čistki: iz SKH je isključena 741 osoba, s različitih “funkcija” smijenjena je 131 osoba, a 280 ljudi podnijelo je ostavke na “funkcije”. Kako su često iste osobe istodobno isključene iz partije i smijenjene s različitih “funkcija”, lako je zaključiti da je maksimalni broj “očišćenih” ljudi bio 1152!
O tom bi broju Zoran Milanović i Jadranka Kosor mogli voditi računa, jer se već danas broj “očišćenih” u SDP-u popeo na 2500 (oni su doslovce smješteni u metaforičko izvanstranačko “čistilište”, iz kojeg se mogu vratiti u okrilje stranačkoga raja ako se pokaju i zatraže milost), a u HDZ-u na više od 1500. Usporedbe 1971. i 2010. važne su i zbog jednog naoko nevažnog međugeneracijskog detalja. Čišćenje bandićevaca posljedica je činjenice što su ONI (predvođeni Duškom Ljuštinom) u predsjedničkoj utrci trčali uz princa tame Milana Bandića, pravog Forresta Gumpa. A protiv utjelovitelja svjetla i nove pravde dr. Ive Josipovića.
Sada kad su izbori iza nas, javnost ima pravo znati da je Ante Josipović, otac trećega hrvatskog predsjednika, 1972. bio član “radne grupe” koja je imala važan, revolucionaran, ali s današnjeg motrišta ne osobito častan zadatak: (a) da “pravilno informira javnost o toku, činjenicama i karakteru istraga i priprema suđenja” i (b) da “koordinira djelovanje svih faktora koji sudjeluju u ovom postupku (u istragama, uhićenjima i suđenjima)”. Baš nekako u ovo doba (18. siječnja 1972. godine) “radna grupa” donijela je zaključak da je “grubi koncept optužnice protiv studenata već napravljen” i da je uspješno uhićeno svih dvanaest “apostola” nacionalističkog zla (na čelu s dr. Markom Veselicom) čiji je popis napravio boležljivi i okrutni komunistički moćnik Vladimir Bakarić.
Upravo zato što čistke i uhićenja jučer, danas i sutra ne smiju biti stvar slobodnih procjena partijskih predsjednika, središnjica i predsjedništava, pa i represivnih organa, već jasno određenih pravila demokratske i pravosudne procedure, nikako se ne slažem s površnom ocjenom “političkih analitičara” i stavotvoritelja koji daju bjanko-mjenicu svakoj i svim čistkama. Uime bolje komunističke, narodne ili stranačke budućnosti.
@ Somelier Ti si malo prolupao. Kakav genocid, o čemu pričaš? Nitko nije ubijen u stranačkim \"čistkama\", nitko nije uhićen zbog podrške Bandiću ili Sanaderu. Zamisli da radiš u nečijoj privatnoj firmi, pa dva mjeseca ne dolaziš na posao negoego radiš za konkurenciju. Kako bi reagirao tvoj poslodavac?