INTERVJU Boris Đurđević otkriva pojedinosti megalomanskog projekta svoje grupe

Colonia: Pripremamo nastup uz big bend u Lisinskom po uzoru na Robbieja Williamsa

ekr-2-txt.jpg
import
29.12.2005.
u 19:53

Ako je nekome protekla godina bila uspješna onda je to zasigurno grupa Colonia. No njihove apetite nisu uspjela zadovoljiti brojna priznanja i pohvale te kreću s novom idejom koja će oduševiti staru publiku, a najvjerojatnije privući i sasvim novu.

Naime, vrijedni glazbenici pripremaju koncert na mjestu koje je u najmanju ruku vrlo nespecifično za njih, Koncernoj dvorani Vatroslav Lisinski. Boris Đurđević jedan od članova grupe rekao nam je sve o novom projektu, ali i ostalim novostima. Kako kaže, koncert u Lisinskom nešto je o čemu već dugo vremena razmišljaju i tom će projektu posvetiti sve svoje znanje, kreativnost i energiju.

Ekran: Odakle ideja za veliki koncert u Lisinskom?
Đurđević:
Sljedeće godine proslavit ćemo deset godina svog postojanja na sceni i u to smo vrijeme dosta toga odradili. Napravili smo jako puno koncerata i dvoranskih i po klubovima, ali zapravo nikada nismo napravili jedan veliki koncert uživo. Zato smo se odlučili na drastičnu promjenu, pomalo šokantnu, ne želimo samo otpjevati naše pjesme, želimo napraviti nešto posebno. Voljeli bismo pokazati ljudima kakve su ustvari naše pjesme. Aranžmani su ti koji ih čine prigodnim za ovo vrijeme, ali one mogu ići u bilo kojem žanru.

Ekran: Tko će raditi nove aranžmane?
Đurđević:
Za to ćemo uzeti najbolje ljude koji će nam pomoći jer ja nisam dovoljno pametan da sam radim aranžmane. Dogovorili smo se s Antom Gelom s kojim smo već surađivali na sličnim stvarima i koji ima iskustva u tome.

Ekran: Jeste li dogovorili neke pojedinosti?
Đurđević:
Nas smo dvojica krenuli s jednom megalomanskom idejom da maksimalno iskoristimo sve što se da iskoristiti. To znači: big band orkestar, puhači, gudači, band, negdje oko 30 ljudi. I rekli smo da ne želimo da to zvuči hrvatski, već svjetski.

Pokušat ćemo napraviti nešto slično Robbieju Williamsu. Okrenut ćemo aranžmane sto posto i dobiti nešto što će zvučati kao Frank Sinatra. Sve će izgledati vrlo holivudski, nikako ne želimo nešto kao revijski koncert Opatija 84. Zvuk će biti savršen i kvalitetan, prirodan, bez imalo elektronike. Mislim da je glupo kombinirati ritam mašine i žive instrumente.

Ekran: Hoćete li na ovaj naćin pokušati privući i publiku koja vas prije nije slušala?
Đurđević:
To je nebitno jer ovo radimo zbog samih nas. Prvo želimo pokazati da su sve to normalne pjesme. Svirali smo par puta naše pjesme u sličnim aranžmanima i ljudi su super na to reagirali.

Ne želimo da se naše pjesme zaborave i želimo ih ovjekovječiti i to na vrlo glamurozan način. Bez obzira na to što je ideja megalomanska, mislim da ćemo je bez problema ostvariti, osobito zato što čim smo počeli pričati o tome, zainteresirali su se neki sponzori. Sve ćemo održati na jednom jako visokom nivou, osobito zato što je ovo jedini način da Colonia uđe u Lisinski ili bilo koji sličan prostor.

Ekran: Kako će na ovakvu promjenu reagirati vaša stalna publika?
Đurđević:
Znamo da imamo vjernu publiku koja je uvijek uz nas. Mislim da smo se u ovih deset godina dokazali. Gledam oko sebe sve ove mlade pjevače koji na sceni budu godinu, dvije pa uzimaju neke pauze i onda se vraćaju. Mi već deset godina šutimo i radimo pa mislim da i publika to vidi. Zato ćemo im priuštiti i nešto stvarno spektakularno.

Ekran: Kada možemo očekivati taj spektakl?
Đurđević:
S obzirom na to da će oko toga biti jako puno posla, ne toliko za Indiru, ona se stigne pripremiti za dva, tri mjeseca, ali ja ću morati puno raditi, pa će nam trebati gotovo čitava godina. Mislimo da je studeni dobro vrijeme za to. Htjeli bismo izbjeći prosinac zbog silnih božićnih koncerata i ostalog.

Ekran: Protekla je godina bila iznimno uspješna za vas, ali ne samo u Hrvatskoj nego i izvan nje. Znači li to da je vaš plan o proširenju na inozemna tržišta uspio?
Đurđević:
Mi smo već godinama uspješni vani, ali se o tome konstantno šuti. Ne samo da nas slušaju diljem istočne Europe već i na istoku, u Japanu, Koreji. U 11. mjesecu potpisali smo ugovor s jednom diskografskom kućom u Rusiji.

Bili smo na jako puno kompilacija i uopće ne znam kako se sve to dogodilo. Uz pomoć naše dvije internet stranice komuniciramo s ostatkom svijeta i tako doznajemo da nas slušaju posvuda. Nedavno me nazvao prijatelj koji je sjedio u kafiću u Ukrajini da bi mi rekao kako puštaju naš album.

Ekran: Bez obzira na te uspjehe kod nas vas češće kritiziraju nego hvale, zašto?
Đurđević:
Nažalost, to je tako kod nas. Imam osjećaj da ljudi ovdje ne znaju samo slušati glazbu, nego uvijek imaju potrebu nešto kritizirati. Nitko ne tjera ljude da kupuju naš CD. Tko ga ne želi slušati ne mora, ali ne znam zašto mora nešto na silu popljuvati i diskriminirati. Stalno se nešto ocjenjuje, proglašava seljačkim ili urbanim.

Ako narod nešto voli, treba ga pustiti da to i voli. Što se tiče glazbe ništa se ne može zabraniti, ni silom iskorijeniti, to je nemoguće. U zadnjih nekoliko godina narodnjaci se pojavljuju na svakom koraku u Zagrebu, a s druge strane pljuje se po projektima koji su zabavnog ili pop karaktera. Mi smo se nekako našli u sredini svih kritika, oni koji se smatraju urbanima misle da smo mi prezabavni, a oni koji se smatraju zabavnima, misle da smo preurbani.


Ekran: Osim Lisinskog, priprema li Colonia u sljedećoj godini još neke projekte?
Đurđević:
Colonia je već postala neka vrsta institucije koja uvijek ima planove za skore vremenske periode. Nije da ulazimo u velike detalje, ali uvijek se zna što nas čeka. Tako smo za proljeće dogovorili početak jedne velike turneje kojom ćemo obići oko 19 gradova.

Naravno, radit ćemo i na novom albumu. Mislim da je uz Lisinski to dovoljno posla za sve nas. Naravno, zbog ugovora koji smo potpisali s Rusijom, morat ćemo odvojiti vremena da odemo i tamo i odradimo taj posao.

Ekran: Vi ste uz Coloniju uvijek imali i vlastite projekte. Hoće li i njih biti u sljedećoj godini?
Đurđević:
Ne, ništa od toga. Moram priznati da mi se to uopće ne da raditi. Jedino ako budem imao viška inspiracije onda možda napišem nešto za nekoga, ali mislim da ništa od toga. Imam Coloniju i tomu ću se posvetiti jer mi je ona najbitnija.

Što se tiče produkcije i nekih sitnih suradnji to uvijek mogu uskočiti kao što sam radio s grupom Soul Sisters, curama koje su preteći vokali Jacquesu. Ali za veće projekte nemam volje.

Ekran: Zašto? Jeste i razočarani prijašnjim suradnjama?
Đurđević:
Ne, nisam razočaran. Sve je ispalo onako kako sam mislio da će ispasti, a mislim da sam ja svoj posao odradio najbolje što sam mogao. Te sam projekte radio jer sam imao višak inspiracije, ne zbog zarade.

Ekran: Nakon nesporazuma sa Splitom oko novogodišnjeg nastupa gdje ćemo vidjeti Coloniju 31.12.?
Đurđević:
Nigdje, biti ćemo doma.

Ekran: Zašto, što se točno dogodilo?
Đurđević:
Potpisali smo ugovor sa Splitom, ali očito je u njihovim unutarnjim krugovima došlo do nekih razmirica, valjda u tim njihovim gradskim strukturama. Mi se nismo htjeli dalje diskreditirati i odmaknuli smo se od svega. Htjeli smo svirati baš u Splitu, ali eto. Da su nam rekli da je problem u novcu, Colonija bi na Prokurativama svirala besplatno.


Ekran: Što su vam rekli, u čemu je bio problem?
Đurđević:
Oni su nam otkazali ugovor, a po novinama su se počele vući neke nebulozne cifre od nekih ljudi koji su vjerojatno htjeli oprati svoj obraz. Uopće ne znam što se točno tamo dogodilo.

Imamo taj ugovor pa ćemo kod pravnika vidjeti što će točno biti dalje. U svakom slučaju žao mi je splitske publike koja je tu najviše nastradala jer čujem iz neslužbenih izvora da ni drugi glazbenici neće nastupiti.

Ekran: Kakva je po vašem mišljenju situacija u glazbi danas?
Đurđević:
Situacija u glazbi nikako nije sjajna, ustvari, teža je nego ikada. Nema glazbenih emisija na televiziji koja je najjači medij. Jedina emisija, VIP DJ na HTV-u, odlična je emisija, ali ona se bavi određenom vrste glazbe.

Ono što u Hrvatskoj nedostaje emisije su koje bi se bavile različitim vrstama glazbe. Jedino lokalne televizije puštaju spotove.


Ekran: Isplati li se onda uopće raditi spotove?
Đurđević: Mi uvijek radimo kvalitetne spotove, bez obzira što se to ustvari ne isplati. Držimo do sebe i nismo zadovoljni ako nam spot izgleda loše pa čak i ako se neće imati gdje prikazivati. Mislim da bi bilo smiješno da snimimo neki spot za sto eura, ispod nekog drveta i damo to na televiziju. Bez obzira puštali spotove ili ne, Colonia će uvijek raditi kvalitetne spotove.

Ekran: Osim nedostatka glazbenih emisija, mislite li da ima još nekih problema. Kako komentiraš neukus ostalih glazbenih događanja koja izgledaju jednako već trideset godina?
Đurđević:
Pokušao sam razumjeti što se to događa kod nas. Glazbena struka trebala bi se dogovoriti s televizijom i reći da ako će se nešto raditi da to onda treba pošteno učiniti. Sve to kod nas izgleda nekako jadno i bijedno, kao neki vašar, a trebali bismo se malo ugledati na svijet.

Rješenje u ovom trenutku ne vidim i ne znam tko bi ovu situaciju mogao riješiti. Festivali su u katostrafolnom stanju i zato na njih i ne idemo. Jedini festival za nas je Radijski, koji je savršen za promociju nekog novog hita. Sve ostalo izgleda grozno.

Ekran: Što se događa na privatnom planu u Coloniji, Tomislav je nedavno dobio sina, ima li još nekih novosti?
Đurđević:
Da, Tomislav je postao tata i sada mijenja pelene i ne spava noćima. Život mu se okreće sto na sat, a i mi smo svi u tom istom filmu. Došli smo svi u te godine kada su nam obitelji važne i o tome puno razmišljamo; ne može se protiv biološkog sata.

Ekran: Hoće li on imati vremena za sve ovo što vas čeka?
Đurđević:
Sigurno je da će se on sada obitelji posvetiti sto posto, no s druge strane posao je posao. Stigne on sve.

Ekran: Deset godina ste na sceni, jeste li se već umorili od tog života?
Đurđević:
Dosta nam je te politike koja se stalno miješa u estradu. U kreativnom smislu osjećamo se kao na početku. Indira ima više energije nego ikada i ništa joj nije teško. Zasitili smo se svih tih gluparija iz medija, najsretniji smo kada radimo na ploči.

To nam je najmanji problem, najsretniji smo kada smo u studiju. Kritike te umaraju, osobito kada te hvali samo publika. No o prestanku rada se ne razmišlja jer kreativno smo u punoj snazi. Ako jednog dana dođe do prekida, to će biti neki privatni razlozi, bebe i slično.

Želite prijaviti greške?