Kada Hrvatska uđe u Europsku uniju, vjerojatno će u njoj imati najviše visokih političkih dužnosnika koji su u zatvoru. Bivši je premijer Ivo Sanader već zatvorski veteran. Gradonačelnik Varaždina, jednog od većih hrvatskih gradova, Ivan Čehok stanar je Remetinca. Zapovjednik Hrvatske kopnene vojske general Mladen Kruljac osumnjičen je i vjerojatno bi također mogao završiti u zatvoru. Logično je pitanje: tko je sljedeći? Ako nam je tako na vrhu, među političkim elitama, onda je i logično pitanje kakvi smo to mi, kakav smo mi narod kada imamo takve “stupove društva”?
Po onome za što ga se sumnjiči nekadašnji premijer nije bio samo bahati samodržac nego i nezasitni pohlepnik koji je bio spreman prodati i vlastitu državu. A nekoć je među svojim stranačkim obožavateljima bio slavljen kao genij. Obožavali su ga i divili mu se. Čak su ga na neki način strahopoštovali i mnogi politički protivnici. Bio je napuhan i samodopadan. Mnogi ga zbog toga nisu podnosili, dok je nekima to imponiralo. Narod je u njemu vidio lidera, oličenje nekih svojih dubljih, atavističkih želja za vođom. Zato mu se, kada je naprasno otišao, to nije niti moglo oprostiti. Njegov bijeg s vlasti možda stoga jednako govori o nama kao i o njemu. Možda je i grubo i nepravedno prema mnogima – ali da smo mi drugačiji, i vlasti bi nam bile drugačije.
Ako je istina – ako nije podmetačina – za što se sumnjiči varaždinskoga gradonačelnika Čehoka, onda je to strašno ne samo po veličini kriminala nego više po tome što je taj čovjek sveučilišni profesor etike! No, ako se sumnje pokažu razložnima, bit će to samo primjer da etika i moral nisu isto, da je etika samo znanost o moralu i da vrstan etičar ne mora istovremeno biti i moralan.
Čehok za gradonačelnika Varaždina nije biran jedanput. Niti je izabran prije mjesec dana niti je sam sebe izabrao. Netko ga je birao. I to više puta. Ako je radio ono za što ga se tereti, onda ni to ne govori samo o njemu.
On je gradonačelnik bio godinama. Biran je, kao i bivši predsjednik Stjepan Mesić, koji je svojedobno, za zapovjednika kopnene vojske postavio nedavno, za marifetluke sa skupim zemljištem osumnjičenoga generala Mladena Kruljca.
Stipe Mesić je odabrao Kruljca, kao što je narod – ne puk, jer puk je viša politička kategorija – njega dva puta za predsjednika. A da se moglo, biralo bi ga se i treći put. Mesić je neposredno odgovoran za postavljanje Kruljca kao i narod za biranje onih koji su u zatvoru ili pred ulaskom u nj.
Do sada smo birali takve kakve smo birali, tj. kakvi su nam pasali. Narod koji dva puta izabere Mesića za predsjednika rječitije i slikovitije govori o sebi nego o njemu.
Za EU ćemo vjerojatno birati one koji njima pašu, tj. pristojne i poslušne. Možda je u tome egzemplaran bio ministar vanjskih poslova Gordan Jandroković koji, upitan hoće li Hrvatska priznati Palestinu, suvereno hrvatski odgovara: “Učinit ćemo kao i naši prijatelji u EU.“ Da je tako svojedobno postupila poljska ministrica zdravstva i kupila desetke milijuna skupog a nepotrebnog cjepiva protiv izmišljene svinjske gripe, sigurno bi dobila pohvale EU za svoj postupak.
Možete li zamisliti da netko u Hrvatskoj postupi slično premda još nismo u EU? Takvog autonomnog i moralnog ponašanja kod nas baš i nema, osobito na vrhu vlasti. Zato ćemo vjerojatno, kada uđemo u EU, i imati najviše visokih političkih i vojnih dužnosnika u zatvoru. Nisu zato krivi samo oni. Mi smo ih birali. Narod bira političare očito po nekoj svojoj mjeri. Ne treba imati suviše iluzija da će biti puno drugačije i kada formalno uđemo u EU. Tada ćemo možda samo, umjesto domaćih mangupa, lopova i fakina, birati model osobe koju je Robert Musil nazvao „čovjek bez svojstava“.
\'Narod koji dva puta izabere Mesića za predsjednika rječitije i slikovitije govori o sebi nego o njemu.\' Teško da bi se bit problema mogla bolje formulirati od ovoga.