I propovijedi biskupa na Veliku Gospu pokazuju da Crkva u društvu
postaje sve usamljenija, što je samo razlog da vjernicima bude još
bliža. Više nema nijedne političke stranke koja ima bar prividni
moralni alibi za promicanje kršćanskog svjetonazora. Tako se između
Crkve i vjernika pročistio put na kojem su se pojavljivali političari
različitih stranaka ne bi li vjeru iskoristili kao politički kapital.
To je napose važno kad je riječ o dvije najmoćnije stranke.
Čim je izabran za predsjednika SDP-a, Zoran je Milanović na sav glas
Hrvatskoj, u kojoj se gotovo 90 posto stanovništa izjašnjava
kršćanskim, dao do znanja da je ateist. Prije nekoliko godina više je
novina objavilo fotografiju s jedne Bozanićeve mise snimljenu u
trenutku kad se po obredu trebalo prekrižiti. Na slici su bila četiri
politička prvaka, među njima i Račan. Trojica su prinijela desne ruke k
čelu, dok je Račanova ostala mirovati spuštena niz tijelo. Ni te
počasne blizine vrha SDP-a oltaru i crkvenoj hijerarhiji više neće
biti.
Davno pak započeto udaljavanje Sanaderova HDZ-a od kršćanstva u Crkvi
kao da tek sada primjećuju. Kao da dosad nisu vidjeli da su najglasniji
zagovornici Sanadera i njegove politike najutjecajniji lijevo-liberalni
mediji i novinari koji su istodobno najžešći protivnici temeljnog
crkvenog nauka i kršćanskog morala.
Kako se pak približavju izbori, sve je očitije da će HDZ na njih izaći
i s kandidatima koji ne kriju svoja protukršćanska stajališta. Sanaderu
vrlo bliski listovi i kolumnisti nakon nedavnog općeg sabora HDZ-a
najavili su otimanje te stranke o glasače lijevih opcija, što nitko
nije porekao. Tako je Crkva suočena sa stanjem apsurdnim za jednu
izrazito katoličku zemlju - ne postoji nijedna jača stranka koja bi o
glavnim pitanjima društva i morala imala ista stajališta kao ona pa
tako i jamčila praktičnu provedbu kršćanskih načela.
U navođenju primjera možemo početi od povijesti. Recimo, u kojoj će
stranci imati istomišljenika krčki biskup Valter Župan koji u
propovijedi iznosi statistiku po kojoj je Hitlerovih žrtava bilo 20
milijuna i devtsto tisuća, a komunističkih - 100 milijuna, od toga
Titovih više od milijun? Malo će gdje u medijima i politici imati
potporu i njegove riječi o ”protuprirodnom poimanju braka, ženidbe,
obitelji, čovjeka, svega”.
Malo će biti javnog razumijevanja i za biskupa Marina Srakića koji je
zahvalio Branimiru Glavašu na pomoći u obnovi Marijina svetišta u
Aljmašu, jer, mediji su Glavaša unaprijed osudili, rat su u Osijeku
sramotno poistovjetili sa stradanjem malog broja Srba, a više od tisuću
žrtava u dugotrajnom agresorskom mrcvarenju i razaranju toga grada,
koji je Glavaš herojski branio i obranio, kao da nije bilo!
U zbroju s tim poistovjećivanjem našla se i činjenica da je sudačka
udruga opomenula Mesića i Sanadera zbog upletanja u proces protiv
Glavaša. U kojoj političkoj opciji može naći istomišljenika biskup
Jezerinac koji upozorava na zastrašujuću destrukciju koju gledateljima
svaki dan nude mediji, pogotovo TV, kad se nitko od političara medijima
ne želi zamjeriti?
Ili kardinal Bozanić pozivom da ne dopustimo “da nama
ovlada kultura usmjerena jedino na ovozemaljske stvarnosti” kad iz vrha
vlasti slušamo poruke kako se politikom trebaju baviti samo bogati, kad
gledamo kako se politički prvaci rokfelerovski razmeću skupocjenostima
i rado gostuju na tajkunskim jahtama, donose zakone po kojima su
radnici obespravljeno roblje, a zbog straha od europskih
profitera nemaju hrabrosti donijeti zakon koji bi takvim radnicima
omogućio da se nedjeljom odmore!
RODOLJUBNA ZANOVIJETANJA
