Puno sam razmišljala o nesreći i tome što osjećam prema Deniju. I krivim ga i ne krivim. Poslao mi je pismo u kojem se ispričava i govori kako mu je žao zbog nesreće, ali što to meni znači? Desnu nogu ništa mi ne može vratiti – govori petnaestogodišnja Margareta Sedlarević. Život mlade Brođanke nepovratno se promijenio 25. travnja, kada ju je zajedno s još dvije djevojke, na povratku iz škole, tatinim BMW-om pokosio 20-godišnji Deni Župan. Nažalost, Margareti je amputirana desna noga, a tek uz veliko znanje i trud liječnika spašena joj je lijeva. Nakon tri mjeseca liječenja u bolnici u Zagrebu, prije dva tjedna vratila se u udomiteljsku obitelj na kućnu njegu.
Ivonu nije poznavala
– Nesreće se uopće ne sjećam. Znam samo da sam se tog dana družila s prijateljicom s kojom sam bila dežurna, malo smo se prepirale jer je ona htjela slušati glazbu, a ja ne – kaže Margareta. S drugom stradalom djevojkom, Anamarijom Sabljak, Magdalena je sjedila u školskoj klupi. Anamarija je i danas u bolnici, a liječnici je samo povremeno puštaju kući na vikend. I njezin oporavak teče sporo i hoda samo uz pomoć hodalice. Dvije prijateljice često se čuju telefonom i putem Facebooka. Unatoč nesreći, obje su vesele i svijetlim očima gledaju na budućnost. Nastoje misliti što pozitivnije i druže se s prijateljima koji ih posjećuju. Tragično preminulu Ivonu Srećković Margareta je upoznala tek na dan nesreće.
– Za Ivoninu smrt saznala sam dok sam još bila pod lijekovima i na intenzivnoj njezi. Iako je nisam dobro poznavala, bilo mi je jako žao zato što je još bila i kći jedinica. Netko tko ima petnaest godina ne zaslužuje umrijeti – kaže Margareta, koju već potkraj ovog mjeseca očekuje novi odlazak na traumatologiju. U rujnu ide u Klinički zavod za rehabilitaciju i ortopedska pomagala u Zagreb, gdje bi joj, ako rane zarastu, trebala biti izrađena proteza i gdje će se učiti hodati. Nakon toga slijedi odlazak u toplice.
Kada su joj javili za nesreću, Margaretina udomiteljica Ana Dobrić ispočetka nije vjerovala da je to istina. Međutim, kada je vidjela liječnike kako ulijeću u hodnik i u trku se presvlače da što prije stignu, shvatila je kako se dogodilo nešto strašno. Kada su joj 30 minuta poslije ponoći kazali da su djevojke životno ugrožene, bila je u šoku i nevjerici.
– Denijeva majka osobno mi je poslala pismo sa željom da se vidimo i porazgovaramo. Nisam joj odgovorila, ali sam joj po rodbini poručila da nije vrijeme za to. Ne želim ih vrijeđati ni govoriti nešto ružno, ali to je prebolno da bih s njima uspostavljala bilo kakav kontakt. Oni moraju nositi svoj križ, a mi svoj – kaže Ana Dobrić, koja Margareti već 12 godina pruža svu udomiteljsku ljubav i skrb. Nažalost, prava majka je ne posjećuje.
Humanitarna akcija
Sve koji im mogu pomoći Margaretini udomitelji mole za sudjelovanje u humanitarnoj akciji čiji je cilj nadogradnja dvorišne zgrade i njezino prilagođavanje djevojčinim potrebama. Prilozi se mogu uplatiti na žiroračun centra Sirius u Zagrebačkoj banci - IBAN: HR8123600001501323396, OIB: 96202266101.
>>'Htio sam se ubiti, a sad se molim Bogu za te djevojke'
>>Pušten Deni Župan (20) koji je na nogostupu pokosio tri učenice
