Kada je Večernji list prije dva mjeseca izašao s javnim apelom za osnivanje istražnog povjerenstva zbog sumnjivih veza kriminala u Podravki i privatizacije Ine, nitko živ nije reagirao. Bili smo pomalo začuđeni nakon što su čak i predstavnici opozicijskih stranaka poručivali kako ne vjeruju da istražno povjerenstvo može bilo što napraviti.
Slavko Linić čak je vrlo odlučno poručivao da poništenja privatizacije Ine neće biti. Kad je s povelikim odmakom od Večernjakovih otkrića SDP izašao sa zahtjevom za osnivanje istražnog povjerenstva, mogli smo tek primijetiti da je čudno koliko naši opozicijski političari imaju kasno paljenje. Usto, činilo se poprilično mlakim tražiti istragu procesa privatizacije Ine, a u tom zahtjevu prešutjeti najosjetljivije pitanje – je li bilo veze između kriminala u Podravki i privatizacije Ine.
HDZ-ovci su pak tek u srijedu rekli da će i oni podržati istražno povjerenstvo o Ini, pa se odmah otvorilo pitanje: A gdje ste vi ljudi bili? Živite li vi u Hrvatskoj? Koliko vas ozbiljno zanima zaštita nacionalnih interesa kad s tolikim zakašnjenjem reagirate na ono što bi u svakoj zemlji zapadne hemisfere reagirali trenutno? Srećom, možda još nije kasno, možda ipak svjedočimo nekom novom buđenju nacionalne svijesti i savjesti.
U to ime podsjetimo da je vrlo zanimljivo kako je gazda u Ini postala mađarska kompanija koja je u Mađarskoj tražila zakonsku zaštitu od preuzimanja. Zašto smo mi išli uz dlaku nekome tko se od stranaca štitio čak i zakonom?
Nadalje, je li ikome čudno da je autor tajnog menadžerskog preuzimanja Podravke bila investicijska banka Merrill Lynch, ista ona koja je, među ostalim, bila savjetnica u privatizaciji Ine. Ista ona koje je odobrila margin kredit Fimi za dionice Podravke.
Je li ikome čudno da Inu i proces privatizacije Ine povezuje jako puno osoba? Je li to zaista samo slučajnost? Naime, Ljubo Jurčić svojedobno je vodio početak privatizacije Ine, a sada je šef NO-a Podravke. Polančec je bio alfa i omega Podravke, a vodio je nastavak privatizacije Ine. Mladen Vedriš bio je kod ulaska MOL-a u Hrvatsku neformalni lobist te mađarske kompanije, a za trajanja kriminalnih transakcija Podravkine uprave bio je predsjednik NO-a koprivničke tvrtke.
Je li nekome zanimljivo to što je odvjetnik Zoran Marković, svojedobno jedan od direktora Fime Ami (tvrtke koja je kupila Podravkine dionice, a čije je kredite Podravka morala pokrivati), ujedno bio angažiran kao savjetnik Vlade u privatizaciji Ine?
I konačno, je li zaista moguće da Polančec nije iskoristio svoj utjecaj kod mađarskog MOL-a da ta naftna kompanija pomogne Podravki da dobije kredit od mađarskog OTP-a, ključnog dioničara MOL-a? Je li zaista moguće da bivši potpredsjednik Vlade nije na taj način pokušao zaštititi svoje kumove i prijatelje koji su se zbog pada vrijednosti dionica Podravke založenih za kredit valjali u sve većim problemima?
Uopće nema dileme da su Mađari dobili prevelika upravljačka prava kad su stekli 25 posto dionica Ine i HDZ-ovci su u pravu kad tvrde da su već tada u svojim rukama imali budućnost Ine. Stoga treba pozdraviti njihovu inicijativu da se istraga vodi od samih početaka privatizacije; neka se istraži sve što je dogovoreno kao i sve prijateljske veze. Možda one Linića i nekih MOL-ovih lobista.
Isto tako, jasno je da bi ključ aktivnosti istražnog povjerenstva u Ini ipak trebao biti ugovor o plinskom poslovanju kao i mogućnost da je bivši ministar gospodarstva popuštao mađarskom MOL-u u tom dijelu ugovornih odnosa zbog protuusluga u svojom omiljenoj Podravki. Iako javnost bruji o previše upravljačkih prava danih MOL-u, nekako je ipak dojam da kao najveći dioničar imaju odgovarajuća prava, tek je pitanje jesu li hrvatskim dioničarima dovoljno platili za tu razinu prava. A to je vrlo rastezljivo pitanje. Plinski je ugovor druga priča. Zbog njega bi porezni obveznici mogli gubiti 2-3 milijarde kuna godišnje.
da druže Gojko, sad ćemo vidjeti dali ćeš ti i tebi slični zatražiti i podržati povjerenstvo za kamione,ali ne vojne već vatrogasne, na kojim je SKH i njegovi sljedbenici zaradio i uzeo mito.