Kako je sad lijepo biti Hrvat, biti dio ove velike pobjede nad Irskom. Jer, prva utakmica Europskog prvenstva uvijek nosi posebnu težinu, a s time i dodatnu sputanost, grč. Jer dolazi nakon dvije godine iščekivanja, od prvih susreta u kvalifikacijama, a donosi i strah od lošeg početka.
No, Hrvatska je bila fenomenalna kao što je fenomenalna i ta pobjeda. Bilo je dosta sumnji, pa i bojazni kako ćemo izgledati i kako ćemo proći, bilo je i dosta skepse zbog nekih lošijih prijašnjih izdanja. Oduševila me naša igra, odigrali smo pametno, uspjeli držati pas igru. Ova izvedba u Poljskoj bila je bolja od mnogih dosadašnjih utakmica. Daleko bolja i od prosjeka naših izdanja u zadnje dvije ili tri godine.
U ovom trenutku slavlja možda i ne treba tražiti nekakve loše detalje. Ako ćemo biti sitničavi, onda bi naša skok igra, i obrana u prekidima mogli biti bolji, to se može popraviti iako protiv Talijana i pogotovu Španjolaca ne bismo trebali imati toliko problema, oni svoju igru toliko ne zasnivaju na skoku, daleko manje od Iraca.
Nadam se da su naši dečki sa Slavenom Bilićem proslavili, treba se proveseliti u opuštanju od utakmice. No, baš puno vremena i nema, sad dolazi nova utakmica, sad tek počinje pravi turnirski dio prvenstva.
Za Irsku, jer je bila prva utakmica, imali smo se mnogo više vremena spremati, sad ulazimo u drukčiji, brži režim priprema za utakmice. No, dobili smo i određeni mir, psihičku mirnoću i veliku dozu samopouzdanja. K tome, kad se osvrnem na naše bivše nastupe na velikim natjecanjima, nikad nismo razočarali, obično smo igrali dobro. I te prve utakmice su nam bile obično dosta dobre, iako su druge bile najbolje.
Sad su nam na redu Talijani. Možda su mnoge iznenadili svojom odličnom partijom protiv Španjolske, mene i nisu previše jer znam da su pod Prandellijem mogli samo napredovati, odličan je trener koji je i s Fiorentinom napravio odlične stvari. Odlično su zatvorili španjolsku igru. Mi smo protiv njih tradicionalno dobri, sad samo treba ponoviti ovakvu pas igru kakvom smo se predstavili u susretu s Irskom, ne treba mijenjati stil igre jer mislim da je ovaj jučerašnji dobar recept i za Talijane.
Za Španjolsku ne mogu reći da me razočarala, no nisu bili na svojoj najboljoj razini. Držim da im fali Villa. No, vremena za njih ima.
Iako je bilo nekih grešaka, mene je i stoperski par zadovoljio s obzirom da smo tu imali dosta problema s ozljedama. Mandžukić i Jelavić bili su čudesni, pogotovu Mandžo koji je uz dva gola stalno dolazio po loptu, odigravali povratni pas. No, ključ igre bio je u veznom redu, ta igra od noge do noge.
A ti Irci nisu došli slučajno na Euro. Dobro, ne očekujem da će nekome otkinuti bodove, ipak nisu oni iz skupine najboljih, iz gornjeg doma. No, bilo bi jako lijepo da nekome, Španjolcima ili Talijanima naškode, koliko god im to neće biti lako, pogotovu sad nakon što su izgubili od nas.
Ovakav način igre, od noge do noge, ne bi trebalo mijenjati, i na Italiju treba ići sa sličnim receptom. A s Talijanima tradicionalno dobro prolazimo.
