Dok se u Hrvatskoj raspravlja trebaju li i mogu li djeca u prvoj godini
školovanja naučiti pisati i čitati, u Americi napredni mališani od
devet godina objavljuju knjige. I to ne slikovnicu, nego knjigu koja
može poslužiti i odraslima koji još uvijek žele učiti. O ljubavi,
dakako, jer na tom području uvijek nedostaje znanja, podjednako
Hrvatima kao i Amerikancima. Alec Greven, učenik četvrtog razreda
osnove škole u Castle Rocku, u Coloradu, napisao je priručnik “Kako
razgovarati s djevojčicama”.
Na 46 stranica rukom gusto ispisanih, posložio je savjete kako se
približiti curama u školi, prepoznati ljubav i zadržati je, kako se
odnositi prema mladim damama, a svoj je uradak prodao za tri dolara na
školskom sajmu. Knjigu dječaka iz razreda kupila je zaljubljena
djevojčica, a majka je, znatiželjna što njezina kći iz ruku ne ispušta
rukopis, skrivećki pročitala savjete devetogodišnjeg dječaka. Bila je
ugodno iznenađena ne samo Alecovom pismenošću nego i zrelošću i
mudrošću pa nije čudno što je suprugu prigovorila da “danas djeca više
znaju o iskrenoj ljubavi nego odrasli muškarci”.
Usmenom predajom o dječjoj knjizi doznalo se u cijelom gradu, svi su je
htjeli pročitati, kopirana je u stotine primjeraka dok ubrzo nije došla
do izdavača HarperCollinsa, koji su u savjetima osmoškolca prepoznali i
tržišnu vrijednost te su knjigu službeno objavili. Naravno,
razgrabljena je! Autora širom Amerike pozivaju na prezentacije, a Alec
putuje s roditeljima jer iako je nacionalnu slavu zadobio savjetima o
osvajanju srca djevojčica, još uvijek je premalen da putuje sam iz
Colorada po cijeloj državi. Prošlog je tjedna gostovao na Manhattanu i
u restoranu Langan “velikim curama” – jer okupile su se studentice pa i
njihove mame – pričao o ljubavi i kako on doživljava odnos između
suprotnih spolova.
“Primijetio sam da dječaci imaju problema u komunikaciji s
djevojčicama. Želio sam im pomoći. Ako si još uvijek u osnovnoj školi,
pokušaj pronaći curu kojoj ćeš biti drag, a ne forsiraj veliku ljubav.
Na prvom spoju se ne pravi previše pametan jer cure su bolje u
argumentima i u raspravama pa dečke na tom području pobjeđuju.
Kontroliraj svoju hiperaktivnost, a najbolje je da smanjiš unos šećera,
bombona i slastica. Budi siguran da imaš kvalitetne prijatelje koji ti
neće oteti curu. Na žalost, ili na sreću, djevojčice uvijek vole
pametnije dečke. Fatalna zaljubljenost je poput zaraze.
Može te učiniti bolesnim i ludim. Djevojčici je najbolje pristupiti s
osmijehom, samouvjereno i jednostavno reći: Bok! Ako ona na isti način
odgovori, eto dobrog početka.” To su samo neki od Alecovih savjeta koji
korisno zvuče i za odrasle pa nije čudno što mame i tate čitaju njegovu
knjigu. Jednostavnošću kojom Alec tumači odraslima komplicirane stvari
potvrđuje da češće moramo razgovarati s djecom i da ona puno više znaju
nego što možemo pretpostaviti.
Alec je presretan zbog popularnosti, ali kaže da mu je želja bila samo
pomoći prijateljima koji su nesretni u ljubavi. Njegova majka Erin
tvrdi da sin knjigu ne ispušta iz ruku. Naučili su ga čitati s pet
godina i bez knjige je samo dok jede. Vjerovali ili ne, upravo piše
dječju knjigu o političkoj aferi Watergate. Objasnimo li i našoj djeci
da bez čitanja od rane dobi nema zdravog razmišljanja i opće kulture,
možemo biti sigurni da ne stvaramo naciju praznih duša i poslušnika,
nego misleće ljude. Stoga učimo svoju djecu čitati i prije prvog
razreda da ne budu pokusni kunići raznih reformatora.
POGLED S MANHATTANA
