Italija i Slovenija su, naposljetku, uspjele nametnuti nam dilemu: ZERP
ili EU. Ekspresno se javljaju lažni korifeji tobožnjih proeuropskih
stajališta s bučnim navijanjem: smjesta ukinimo ZERP! Neki
iz svoje političke naive, a neki jer nikada nisu Hrvatsku prihvatili
kao svoju državu.
Na žalost, zbrci i nedoumicama prinose i pojedini državni dužnosnici,
političari i intelektualci. Među inima, javio se u Novome
listu Damir Grubiša s bojnim poklikom: "Jedini
izlaz odustati od ZERP-a" (7. 3. 2008.). "Vlada mora hitno
povući jedini logičan potez odustati od ZERP-a!", galami
naš Europejac, kritizirajući moja stajališta
objavljena u Večernjaku.
Ponavljam: nepodnošljivo je podaničko, kukavičko i
diletantsko dizanje bijele zastave naših nevježa čim u
inozemstvu netko nešto šušne ili
zahtijeva!
Svatko razborit u ovoj zemlji želi što skorije učlanjenje
Hrvatske u EU. Nakon opasnih konfuzija na "Zapadnome Balkanu", sada i
brzi ulazak u NATO. ZERP ili EU, prema tome, lažna je dilema.
Poznavatelji EU, međutim, znaju za kalvarije kojima su države stizale u
Bruxelles. EU je moćna interesna međunarodna organizacija koja
štiti i nastoji ostvariti interese svojih članica, ma koliko
ti interesi ponekad bili surovo egoistični. U takvim prilikama države
kandidatkinje za članstvo u EU nastoje sačuvati svoje nacionalne
interese, koliko mogu. Malta je uspjela legitimirati svoj ZERP,
ribolovnu zonu široku 25 milja, a Španjolska je2u
Sredozemlju proglasila svoj ZERP omeđen koordinatama!
Italija i Slovenija izbjegavaju pregovarati o hrvatskome ZERP-u, jer
su zahvaljujući našim internim svađama
zacijelo stekle dojam da će razjedinjena Hrvatska, pritisnuta galamom
svojih velikih Europejaca, gospodarski i financijski inferiorna i
nemoćna, prihvatiti naposljetku sve što se od nje zahtijeva.
Pritisci su u međunarodnim odnosima svakodnevni. Svaka država, ako je
prisiljena na ustupke, nastoji izboriti od druge strane
nešto zauzvrat. U odnosima između država temelj su razboriti
kompromisi, a ne kapitulacija. Hrvatska opetovano predlaže, i EU i
susjedima, pregovore o ZERP-u.
Čim je voljna pregovarati, spremna je i za kompromise. Primjerice, ako
Talijani žele ribariti u našemu ZERP-u, zašto EU,
zauzvrat, ne prihvati plaćanje kompenzacija za lovinu u skladu s
Konvencijom UN-a o pravu mora koja jednako obvezuje Hrvatsku i sve
članice EU? Ili, zašto EU ne prihvati sporazum s klauzulom
da su ribari iz EU dužni poštovati hrvatske propise o
očuvanju i zaštiti živih morskih bogatstava u ZERP-u,
sukladno politici EU u ribarstvu?
Kao i naši ribari. Ili, neka EK barem izrazi čvrstu nakanu
da će uložiti istinske napore da se ugovor Hrvatske i EU o pristupanju
zaključi do lipnja 2009., prije zadnjega zasjedanja Parlamenta EU u
sadašnjemu sastavu? Sve, dakle, u europskome duhu.
Grubiša mi zamjera što se zalažem za primjenu
međunarodnoga prava. Podsjetit ću: međudržavni se sporovi dijele na
političke i pravne. Politički se rješavaju nagodbama, kako
se države dogovore (Slovenac Kacin, primjerice, stalno galami kako je
granični hrvatsko slovenski spor isključivo politički).
Pravni na temelju eđunarodnoga prava. Tzv. realna škola u
SAD-u smatra da je na prvome mjestu sila ili moć, a negdje na dnu
međunarodno pravo. U doktrinama malih država taj je poredak obrnut.
ZERP nije političko pitanje, već pravno, jer se pravne norme o ZERP-u
nalaze u ugovoru UN-a koji danas obvezuje gotovo sve države u svijetu.
Na kraju valja mi reći i ovo: hrvatska Vlada ne smije
odustati od ZERP-a jer bi takav akt imao nepovoljne političke i pravne
učinke.
Među ostalim, ostao bi ZERP koji je 2005. proglasila Slovenija
baš u području mora i podmorja hrvatskoga ZERP-a. Drugo je
pitanje kako će se, hoće li se i u kojoj mjeri primjenjivati pravni
režim važećega ZERP-a na ribare EU. O tome valja prepustiti odluku
onima koje smo za odlučivanje izabrali: Vladi i Saboru.
U POVODU
Diletanti dižu bijelu zastavu
