Regoč je div iz istoimene priče Ivane Brlić-Mažuranić. Živio je u razvaljenom Legenu gradu “i nije imao posla nego da broji kamenje”, čime se bavio tisuću godina. Vila Kosjenka nagovori ga da se ostavi brojenja kamenja i da zajedno potraže dva idilična zlatna sela. Nađoše ih, ali posvađana. Mržnja među selima bila je tako velika, da je ideja o tome da se probuši nasip na rijeci Zlovodi i tako potopi “dušmansko selo” odmah pretvorena u djelo. No, Zlovoda ne potopi jedno selo, nego oba. Preživješe samo djeca koja su u planini čuvala ovce i dvoje staraca. Div zaustavi Zlovodu i pobijedi poplavu i tako omogući novi početak u združenom selu.
DIV iz Samobora, velika tvornica spojnih elemenata od metala, upravo je stigao u krasni grad Split u kojem je (zlo)voda došla do grla. Kao i Regoč, dobro zna gdje bi što trebalo začepiti, a kako i gdje probušiti - pola bi Europe poplavilo da popuste njegovi šarafi - no veliko je pitanje hoće li mu splitska misija imati sreće, jer sa svih strana na njega navališe spljećanske dvodihalice pod maskama boraca za prava radnika. Njima je, mislim, tim dvodihalicama, svejedno jesu li im glave pod vodom ili iznad vode, i tko će sve skapati od neimaštine na suhom ili se ugušiti u vodi.
Njima je bitno da u Škveru, i u Splitu, i u Hrvatskoj, sve ostane kao što je bilo, a bilo je tako da je uvijek netko drugi plaćao njihove račune. Oni su tobože ratovali protiv “dušmanskih sela”, a zapravo su se tukli protiv uvođenja reda i čistih računa, pa bi i sada DIV-u iz Samobora najradije zalijepili kakvu kompromitirajuću etiketu i tako ga otjerali iz Škvera. Ono što je uspjelo Regoču nikako ne smije uspjeti DIV-u.
Već su optužili DIV-a da je prevario radnike bivše tvornice vijaka iz Knina, premda je DIV na razvalinama propale tvornice, umjesto da prebrojava kamenje, podigao uzornu tvrtku s razvojnom perspektivom. Prilijepili su mu i utaju poreza od tri milijuna kuna i k tome ga još opaučili navodnim falsificiranjem isprava u Šibeniku.
Poslije autoceste Zagreb-Split, dolazak DIV-a u Split prvi je veliki susret industrija dviju hrvatskih regija. I jedna će i druga tim susretom profitirati, pod uvjetom da se s prizorišta otjeraju oni koji ne samo da snuju propast “dušmanskog sela”, nego i dobro žive od propasti svoga. Pojava DIV-a u Splitu ima stoga i značenje šire od ekonomskog. Umjesto da se pojačavaju međuregionalne napetosti, koje u konačnici uvijek negativno djeluju na stabilnost društva, njome se pokazuje snaga suradnje. Kao što do izražaja dolazi i dobra strana zdravog interesa za zaradom. Zašto bi “izgubiti” bilo moralnije od “dobiti”?
Samoborski Regoč u Splitu može i ne uspjeti, tko zna. No već se sada iz aviona vidi koga bi neuspjeh obradovao. Ponajprije one kojima smeta svaka efikasna unutarhrvatska suradnja i koji se najbolje osjećaju kad, kao neke večeri onaj Ličanin u Dnevniku HTV-a, mogu slavodobitno konstatirati: Sve je propalo! Ugleda li se u svog kolegu iz Legena grada, DIV to neće dopustiti.
Uobičajeno izvrstan komentar, sjajno uočena još jedna strateški bitna politička \"sitnica\" a osobno sam iznenađen jer je za podlogu uzet ekonomski odnos u ovoj zemlji. Iznenađen, jer je do sada autor manje više isključivo koristio politička, kulturna i tzv. specifično društvena pitanja. Bravo!