Danas je počelo doba 'Bameričkih vina' u svijetu! Nitko više ne može zaustaviti kalifornijske vinare da postanu kraljevi u proizvodnji kvalitetnih vina koja će se piti u svakom kutku svijeta. Tim je riječima George Taber, pariški dopisnik magazina Time 24. svibnja 1976. godine opisivao uspjeh koji je prvi put na testiranju i usporedbi američkih i francuskih vina u Parizu doživio kalifornijski 1973. chateau montelena chardonnay Miljenka Grgića i cabernet sauvignon vinara Warrena Winiarskog.
Nije stoga čudno što Amerikanci 1976. godinu zovu povijesnom za kalifornijske proizvođače vina, a jedan od napoznatijih vinara iz Nappa Vally, Zlatne doline, Hrvat podrijetlom Miljenko Grgich tvrdi da je nakon 'Bpariškog testiranja' počeo njegov vrtoglavi poslovni uspjeh.
Trideset godina poslije George Taber napisao je knjigu o revolucionarnom događaju u Parizu kojim su kalifornijski vinari doslovno probili primat francuskih vina i obogatili svjetsku ponudu američkim visokokvalitetnim vinima od kojih su do tada francuski sommelieri prepotentno okretali glavu.
Miljenko Grgić, vitalan 82-godišnjak koji s kćeri Violetom vodi Grgich Hills i u godini proizvede milijun boca vrhunskog vina, rado se odazvao pozivu da u New Yorku pomogne u promociji Taberove knjige u kojoj autor biranim riječima opisuje uspjeh hrvatskog iseljenika. 'BZnao sam da ću uspjeti s chardonnayom u Parizu. To je vino bilo poput zlata, pitko i nakon svakog gutljaja kao da je zvalo još, još. Francuski suci nisu mogli odoljeti mirisu, punoći i kvaliteti mog vina, a ja sam ih nakon pobjede upozorio da uskoro dolazi i ono iz 1975. godine, još bolje i zanosnije vino' – prisjeća se Grgich svojih slavnih početaka.
Slaveći u “Teracce in the sky”, poznatu restoranu svoje prijateljice Nade Bernić u New Yorku tri puna desetljeća od pariškog uspjeha, Miljenko Grgich novinarima je rekao da je u washingtonskom povijesnom muzeju Smithsonianu postavljena izložba u čast tog povijesnog događaja za američke vinare. 'BBoca mog pobjedničkog chateau montelena chardonnaya iz 1973. ostat će kao dio stalnog postava muzeja. Počašćen sam tom odlukom i sretan što jedan Hrvat, i to vinar, ima svoje mjesto u tom prestižnom američkom muzeju'.
Grgich tvrdi da je od svoje treće godine, kad je počeo s majkom raditi u vinogradu u rodnoj Dalmaciji, odlučio postati vinogradarom i proizvoditi vrhunska vina.
' U komunističkom sustavu nisam mogao uspjeti. Slušao sam priče o Henryju Fordu, Andrewu Carnegieu, Rockefelleru, a profesor na fakultetu u Zagrebu govorio mi je da je Kalifornija 'Braj na zemlji' i odlučio sam pobjeći u Ameriku. Od 1958. godine najprije u malom vinogradu, a danas na 400 hektara uzgajam vinovu lozu i od vlastita grožđa u svom stilu koji je spoj dalmatinske tradicije, američke tehnologije i francuskih barrique bačava proizvodim najbolje što znam i umijem – crna i bijela vina. To vam je moj život!'
O ulaganjima i proizvodnji vina na Pelješcu, Grgich kratko kaže da je sve moglo biti i mnogo bolje, ali da nije nezadovoljan. 'Donio sam svojoj rodnoj Hrvatskoj iskustva, ime i svoj stil u uzgoju loze i proizvodnji vina. Kupio sam novu zemlju, nastavljam saditi vinograde na Pelješcu. U planu je 10.000 loza. Ponosan sam što se svaka boca mog plavca malog i pošipa proda, a prihod ostavljam u domovini. Ipak, moram reći da mi je žao što je administracija spora i neprilagođena poslovnim ljudima sa Zapada. Najbolja mi je godina u Hrvatskoj bila 1996. Vino je kao obitelj, moraš ga njegovati i voljeti.'
