Za dvadesetak godina, kada budemo integrirani u Europsku uniju, naša
mladež neće niti znati da je Hrvatska nekoć imala državnu naftnu
kompaniju. Tada, kada i sami budu urasli u taj globalizirani svijet
rada, kapitala i profita, činjenice iz prošlosti neće ih se puno
ticati. Pa ni ta da su im djedovi radili u Ini, nekad
najkrupnijoj jugoslavenskoj, a očevi u najjačoj hrvatskoj tvrtki. Za
dvadesetak godina najvjerojatnije neće biti ni MOL-a. A najvjerojatnije
neće biti ničega značajnog na što bi naši potomci mogli uprijeti prstom
i reći: To je hrvatsko.
Dok smo još živjeli u Jugoslaviji, vlast nas je uvjeravala da
"socijalizam nema alternative"! Kada je propao, kao da ga nikada nije
niti bilo, mislili smo kako nas više nitko nikada neće uvjeravati da
nešto "nema alternative". Mislili smo da je to tek ideološka bagaža
"komunističkih mandarina". Kada je nastala Hrvatska, zapravo, kada se
odlučila "za suvremeni koncept države, nakon što je taj kičasti eufemizam za ograničeni suverenitet podignut
na razinu suvremenog demokratskog postulata ponovno smo se suočili s
preinačenom socijalističkom parolom. Uz suglasnost svih političkih
stranaka neznatno izmijenjena jugosintagma postala je obrednom mantrom
svih naših političara i svake vlasti. Ushit: "EU nema alternative!",
politički je kanoniziran i podignut na nivo političke dogme. Na njegovo
ustrajno obredno ponavljanje može se jedino reći aleluja!
Nakon odricanja od bilo kakve alternative koja ne bi bila EU,
"prvosvećenici" EU su uime hrvatske inicijacije zatražili da se prodaju
banke. Smjerno je to učinjeno. Da bi ih se što prije prodalo, onim
bankama koje su imale gubitke, čak su i gubici podmireni. I tako su
prodane sve do jedne. A ni toj jedinoj preostaloj nije povjereno da
raspolaže hrvatskim novcem, da raspolaže novcem ljudi koji su obranili
Hrvatsku!
Prodaja banaka nazvana je "privatizacijom banaka"! Tko su im vlasnici?
Vlasti uvjeravaju da je "privatizacija banaka" Hrvatskoj bio "preduvjet
za ulazak u EU"! Je, ali bio je i Sloveniji. Pa je li Slovenija prodala
svoje banke? Tko je u EU, Slovenija, koja je odbila prodati svoje
banke, ili Hrvatska, koja ih je sve rasprodala?! Kada je Hrvatska
financijski suverenitet prodala budzašto, opet su je čekali novi
"uvjeti za EU". Nema razloga sumnjati da će tako biti i dalje.
Još nismo pravo ni zavirili u EU, a već smo se uime nje počeli odricati
političkog suvereniteta. Kada se priznavalo Kosovo, priznalo ga se kada
je EU rekao. O Gruzji i Rusiji također smo imali vlastito mišljenje,
samo se s njim valjda nismo slagali!? Famozni je ZERP pak egzemplaran.
Proglasi ga se uz silnu graju, a onda, nakon povika i ukora iz
Bruxellesa, vlast se pokrije ušima i plaho priopći kako se "odgađa
njegova primjena"!? Prodaja Ine pak nije nikakav uvjet EU. Hrvatska je
to sama odlučila.
Kao što je svojedobno po sistemu dobrovoljno-moraš prodala banke,
nacionalnu telefoniju i farmaceutsku industriju, sada prodaje i
najvažniju stratešku industriju. Ali što nakon Ine? Hrvatska sve više
sliči nekim ahetipskim likovima iz vlastitih narodnih priča, likovima
osiromašenih seljaka prisiljenih prodavati do posljednje krave. Svaki
takav nevoljnik zna što ga čeka kada proda i "zadnji rep".
Postaje nadničarom. Danas i države postaju kolektivnim nadničarima.
Pučani koji su desetljećima stvarali nacionalno bogatstvo, koji su se
borili za nacionalnu i socijalnu državu, "za našu Hrvatsku", već su
dugo svjedocima rasprodaje Hrvatske.
A ujedno smo svi i svjedocima vlastite strepnje: hoće li nam djeca i
unuci biti samo loše plaćeni nadničari globalnog kapitala u sve manje
hrvatskoj Hrvatskoj?
BIJEDA POLITIKE
