Dušan Bajević (66), čuveni mostarski centarfor i legenda grčkoga AEK-a, bio je prvi trener koji je Olympiakos vodio protiv Dinama (tadašnje Croatije) u Ligi prvaka.
Te 1998. godine grčki je prvak plave svladao u Ateni 2:0, dok je u utakmica u Zagrebu završila remijem 1:1, i nakon toga Dinamo je eliminiran iz Europe.
Sedamnaest godina poslije, isti su suparnici ponovno na pozornici najskuplje svjetske lige, ali ovoga puta Dušan Bajević sa sigurne distance prati srazove grčkoga i hrvatskog prvaka.
Mostarac danas ponovno radi u atenskom AEK-u, "kod vas se to zove izvršni direktor", reći će Bajević i staviti se na raspolaganje za intervju, ali pod jednim uvjetom.
– Sve me pitajte, na sve ću vam odgovoriti, samo ne o – Olympiakosu. Znate, ovi moji (navijači AEK-a, nap. a.) dosta su osjetljivi i svaka moja izjava o nekome od naših suparnika može se krivo protumačiti i dovesti me u nezgodnu situaciju – kazao nam je uvijek uglađeni Bajević.
Jedna neoprostiva pogreška
Zar takva legenda kluba, čovjek koji je AEK-u kao igrač donio dva, a kao trener čak četiri naslova prvaka mora tako taktizirati i hodati kao po jajima? Da, nažalost, čak ni takva trofejna povijest više nije Bajevićev saveznik.
Pojašnjenje smo dobili od dobro upućenoga grčkoga novinara. Naime, Dušan Bajević 1996. godine napravio je neoprostivu "pogrešku" zbog koje i danas ispašta. Tada je kao trofejni trener AEK-a, tražeći novi izazov i dakako veći novac, prihvatio ponudu bogatoga Olympiakosa.
– Bajević je u AEK-u bio idol navijača, božanstvo, i možete zamisliti njihova razočaranja kada su čuli da odlazi, i to još u redove najvećega konkurenta. AEK-ova navijačka skupina Original 21, nešto kao grčki BBB, nikada mu to nisu oprostili. Bajević će za njih uvijek biti izdajnik. I zato on pažljivo bira riječi, ne želeći ih provocirati. Želite li intervju s Bajevićem, teme mogu biti samo Velež, Tito i AEK. O tome će vam pričati satima – ispričao nam je grčki novinar.
Bajević nam je na temu odnosa s AEK-ovim navijačima samo natuknuo jednu rečenicu. Iz nje je sve bilo jasno.
– Vidite kako je meni ovdje; mi smo u prošlom kolu pobijedili kod kuće 5:1, a "oni" me nisu prestajali vrijeđati...
Tako je to u grčkom nogometu. Emocije, strast, temperament koji ne prašta nikome. Jednom im se zamjerite i zauvijek ste obilježeni. Tako su prije pet godina Bajevića čak i fizički napala dvojica zapjenjenih navijača AEK-a. Veliki trener primio je udarac, pao je na tlo...
Bajevića stoga vraćamo gotovo 40 godina unatrag. U vremena kada je kao centarfor Veleža (1966.-1977.) harao jugoslavenskom ligom. Bio je 1970. godine najbolji strijelac prvenstva (zajedno sa Santračem iz OFK Beograda), a 1972. prvi Večernjakov laureat u izboru za nogometaša godine. Čak ispred Josipa Skoblara, koji je u toj sezoni bio prvi topnik francuske lige sa 30 pogodaka.
Je li istina da vas je 70-ih godina tražio Dinamo? pitamo Bajevića.
– Ovako je to izgledalo; početkom 70-ih, a onda i poslije SP-a 1974. godine novine su pisale o tome. Spominjao se moj prelazak u Dinamo, ali i u Partizan i Crvenu zvezdu, no do mene nikakva ponuda nije došla, niti je sa mnom itko o tome pričao. A kako i bi kad u Veležu nisu htjeli ni čuti o tome. Nije bilo nikakve šanse da me puste u redove suparnika. Otišao sam tek sa 29 godina u AEK, nakon Envera Marića – prisjetio se Princ s Neretve.
Teško je igrati u Pireju
Gledali ste Dinamo protiv Olympiakosa? Kakav je dojam ostavila Mamićeva momčad?
– Dinamo je protiv Olympiakosa imao razdoblja vrlo dobre napadačke igre. To je momčad visoke kvalitete, vrlo dobroga ponašanja u igri, što me, gledajući utakmicu protiv Grka, nije ni iznenadilo. Vidio sam, naime, Dinamo u izvrsnom stanju protiv Arsenala – naglašava Bajević.
Tvrdi da će se u Pireju igrati sasvim drukčija utakmica.
– U Pireju je gostima teško igrati. Stadion je uvijek krcat, pritisak je ogroman, publika nosi domaću momčad. Tome se teško oduprijeti. Ali, nemojte dalje, već sam previše rekao...
Možete li barem usporediti današnji Olympiakos s onim iz 1998. godine kada ste ga vodili protiv Dinama?
– Tada je bio jači, kao što je to bio i Dinamo – zaključio je Dušan Bajević, istinski mostarski sportski velikan.
>> Prvi laureat Dušan Bajević: Večernjakov trofej bio mi je najdraži
