Odlazak Dušana Džamonje golem je gubitak za našu sredinu. Njegovo kiparsko djelo definirano je na posljednjoj, nedavno održanoj retrospektivi u Muzeju za umjetnost i obrt, gdje je potvrđena njegova veličina koju svi dobro znamo, kao i europski i svjetski kontekst. Njegova prisutnost bila je za nas dragocjena pa smo ovim odlaskom svi izgubili – rekao je na vijest o smrti Dušana Džamonje (81) dr. Zvonko Maković.
Igrom sudbine, vijest o Džamonjinoj smrti čuli smo upravo na komemoraciji drugom umjetniku, velikanu slikarstva Ivanu Rabuzinu.
Biškupić: Džamonja je trajno obilježio hrvatsku i svjetsku likovnu umjetnost
Bez ugovora o donaciji
Vijest o smrti istaknutoga kipara, koji je posljednjih godine itekako bio prisutan u našoj sredini, sledila je mnoge, to više što redom odlaze vrhunski kulturnjaci. Još prije tri mjeseca Džamonja je sve svoje nade usmjeravao na donaciju skulptura i crteža Gradu Zagrebu. Očekivao je da će Zagreb prihvatiti njegov konačni izbor ponajboljih umjetnina, koje je za života nadopunjavao još od 1982. godine.
Želio je Džamonja da njegova najznačajnija ostvarenja ”ostanu u sredini i u gradu u kojem sam živio, učio i radio”, pa je u Muzeju za umjetnost i obrt na uvid javnosti stavio - prijedlog donacije Zagrebu. Sam je iz svog ateljea i ljetnoga boravišta u Vrsaru i zagrebačkoga radnog prostora izabrao ponajbolja djela u rasponu od studentskih dana do zadnjih crteža. A “pikirao” je na lokaciju stare Vojne bolnice u Vlaškoj ulici, gdje postoji mogućnost adaptacije klasicističke zgrade i interpolacije novih paviljona u dvorišnom dijelu.
Nama novinarima govorio je kako uz njegovu donaciju ima mjesta i za mlade kreativce, zanimalo ga je da Zagreb dobije još jedno umjetničko središte. Jedno je vrijeme svoje skulpture želio smjestiti u društvu s akademikom Edom Murtićem, da se povežu njihova dva kapitalna djela koja su proslavila u svijetu hrvatsku poslijeratnu suvremenu umjetnost.
U današnjoj izjavi Duško Ljuština kazao je da će Grad Zagreb ispuniti dogovor i neće odustati od projekta Džamonjine galerije i ateljea.
Ratni spomenici
Džamonja je stvorio jedan od najdosljednijih kiparskih opusa naše likovne umjetnosti nakon Drugoga svjetskog rata. Njegove koncentrične forme od željeza, drvenih elemenata, kamena ili bronce razvijao je na nebrojeno mnogo načina. Od rodinovski sjajno oblikovane Sjedeće figure mladića (1949.), preko figurativnih portreta i torza, stopila se snaga u kompozicijama od istovrsnih čavala ili lanaca, da bi se umirila u snazi velike kugle čiji su se režnjevi često rastvarali poput kriški naranče. Bio je ponosan na svoj spomenik u talijanskom gradu Barletti (1970.), zagrebačkoj Dubravi (1960.), spomeniku na Kozari, kao i monumentu postavljenom 2005. na zagrebačkome Mirogoju.
Njegovi radovi viđeni su na izložbama od Londona, Pariza, Venecije, Bruxellesa, Rima, Madrida, SAD-a do Skopja, Beograda i Ljubljane. Uz Zagreb i Vrsar, od 1987. živio je i u Belgiji,izlagao diljem svijeta. Redovitim članom HAZU postao je 2004. godine.
