Priznanjem da boluje od encefalomijelitisa Anđa Marić hrabro je javnost upozorila na tu bolest. No sada je dosta. Ne želi, kaže, sve u vezi sa sobom povezivati s bolešću jer neće dopustiti da zasjeni sve njezine kvalitete. Stoga se dala u posao i ide dalje pa se nakon 15 godina glazbene stanke vraća na scenu s potencijalnim hitom “Mala pauza”.
– Dok sam živjela u Ljubljani, radila sam za mađarsko tržište, EDM i tehnoscenu te malo za Slovence. Nemam neki poseban razlog zašto me ovako dugo nije bilo, jednostavno se tako dogodilo. A kad je riječ o ovome što spremam s Marijem Luketom, recimo da je žanrovski neki pop u mojem stilu – kaže Anđa. Na pitanje s kime bi, da joj se pruži prilika, rado snimila duet, odgovara:
– S Leonardom Cohenom ili Davidom Lynchem. David nije pjevač, ali s njim bih voljela napisati pjesmu. A i u Hrvatskoj ima jedan dečko koji pjeva tako da imate osjećaj da vam anđeli plešu po bubnjićima pa bih možda i s njim snimila duet. Vidjet ćemo...
Nekoć je kao žestoka rokerica palila i žarila scenom s grupom Flare. Pročulo se za njih krajem 90-ih kada je Anđa postala Miss Slavonije i Baranje. Bilo je to na isti dan kada je te 1998. Hrvatska pobijedila Njemačku s legendarnih 3:0, a Večernji list je pisao o oba slučaja, naravno.
– Ne mogu vjerovati da se sjećate tog broja Večernjaka! I baš su ga svi kupili. Ali štoviše, glazbom sam se bavila i puno prije toga, ali nas nitko nije htio izdati jer sam bila manekenka pa su mislili: “Ma, sigurno će se udati za nekog nogometaša pa se ne isplati u nju ulagati”. Tako su nam barem govorili. Tihana Harapin, moja agentica, rekla mi je: “Anđa, u ovoj zemlji ti jedino poštuju misice i nogometaše. Nemoj biti naivna”, a sve zato što sam godinama odbijala njezine pozive na izbor za Miss Hrvatske. I doista, kad sam pristala i prijavila se, taj je događaj Flare lansirao u medije. Tek sam nakon toga postala zanimljiva – prisjeća se. Kada u odnosu na prošlost sagleda aktualnu domaću glazbenu scenu, ne pršti zadovoljstvom.
– Ponekad mi se čini kako glazbenici sve više odustaju od sebe i spuštaju se na razinu razularenih 25-godišnjaka koji se vikendom idu napiti da se ne sjećaju kako je bilo. Ali, ako ih veseli zabavljati tu rulju, divno. Ja nikad nisam slijedila trendove, radije sam ih stvarala pa možda uspijem i ovaj put – zaključuje Anđa i otkriva da nikad nije bilo šanse da padne pod utjecaj istočnjačkih lakih nota karakterističnih za cajke i folk, koji su sve prisutniji u našim noćnim klubovima.
– Ne mogu se saživjeti s tekstom koji govori o vrlo primitivnim potrebama: jelu, piću, razmnožavanju i zatomljivanju emocija alkoholom i cigaretama. To vam sve dolazi iz reptilnog mozga, najstarijeg dijela mozga s kojim se rađaju sisavci, a brine se za preživljavanje. Ja vjerujem da sam evoluirala pa takve brige ne doživljavam i ne fasciniraju me.
Kada bi se mogla vratiti u prošlost i drukčije odigrati neke loše životne poteze, u maniri bake iz priče “Šuma Striborova” odgovara:
– Draža je meni moja nevolja nego sva blaga ovog svijeta. Tako ni ja ništa ne bih mijenjala, sviđa mi se kakva sam osoba postala i zanima me što će mi se još lijepog dogoditi.
Božićni blagdani, kaže, nisu njezino omiljeno doba godine jer je tamno i hladno, a provest će ih kod kuće sa sinom. No podjednako ne voli ni vrijeme izbora, aludira pritom na ove predsjedničke koji slijede. Ne mari za njih čak toliko da ne može reći ni kakvu bi osobu htjela na čelu države.
– Baš pitate krivu osobu jer nemam dobro mišljenje o političarima. Tko ide u politiku? Veliki čovjekoljubac i mirotvorac? Ili tašta osoba željna moći? Svi tako “vole” Hrvatsku da ne mogu vjerovati da su nam zatvori puni. Iz Remetinca se kod nas ide direktno na plaću na Markov trg. A probajte se, ako ste kažnjavani, vi zaposliti kao, primjerice, prodavač ulaznica ili skladištar. Ne ide, zar ne? – kaže. Na pitanje na čemu bi, da na neko vrijeme dobije moć, ponajprije poradila da ljudima olakša težak život, odgovara:
– Nevjerojatno mi je to. Prvo, toliki smo vjernici da bi Hrvatska trebala biti zemlja ljubavi, oprosta i prijateljstva. Kunemo se u Isusa, a ne vidimo ga u očima prosjaka ili homoseksualca. Nejasno mi je to licemjerje. Dakle, kada bih imala moć i kada bi ljudi htjeli čuti što mislim, pobrinula bih se da im vratim vjeru u sebe te da ih naučim kako da se međusobno vole. Tako bi bili bolji i prema svojoj djeci i obiteljima, zaposlenima, susjedima. Sve kreće od pojedinca. Ja želim promijeniti svijet nabolje i zato sam počela sa sobom. Poslije se to širi poput epidemije. Tako vam ja to vidim.
O raspadu sedmogodišnjeg braka s Primožem Dolničarom, razvodu i njihovu današnjem odnosu nerado govori.
– Jedini odnos za koji sam odgovorna je odnos s mojim sinom Gašperom, a mi smo si super. On sa svojim tatom ima odnos u koji se ja ne petljam. Ne mogu vas razveseliti nekom poučnom pričom koju smo naučili tipa “i sada super funkcioniramo”, jer nije tako. Slobodna sam od obveze da imam ikakav odnos s tom osobom jer sam razvedena – kaže strogo i baca se na vedrije teme kao što su želje u 2015. godini: – Želim da, kao što je to bilo 2014., i ovo bude “moja” godina, da moji singleovi obore moja očekivanja, da budem dobro te da i dalje budem mama koja uživa u sinovu odrastanju. Inšallah. Dao Bog.
Što se pak tiče nove knjige kaže: – Stalno pišem. Trenutačno završavam “Tajnu Zmajskog mosta”, svoj drugi roman za djecu koji izlazi 2015. Jako mi se sviđa pisati za djecu, puno je izazova, a vidjet ću koliko sam uspjela u tome – kaže Anđa, čije knjige posebno voli sin Gašper o kojem govori s puno ljubavi:
– Želim ga naučiti da može postati što želi, da ne mora ništa jer meni je savršen kakav je. Čvrsto vjerujem da stvaramo ljepšu budućnost ako osnažujemo svoju djecu. Da je išta valjao odgoj naših starih, ne bi svijet ovako izgledao.
Zto sto oni koji ju ne vole vladaju i sude selektivno i ne vole one koji ju vole