Splitski pjevač Luka Nižetić prošli je tjedan obožavatelje razveselio novim singlom „Kad tuga umiri proljeće“ u dvjema verzijama. Osim o novoj pjesmi i albumu, Luka nam je ispričao i kako je to raditi s prijateljima, s kim će provesti Božić te na koju će udaljenu destinaciju uskoro otputovati.
Objavili ste singl „Kad tuga umiri proljeće“. Kakva je pjesma, koja je njezina poruka?
Ta je pjesma stajala u ladici dvije godine. Nakon što mi ju je Aljoša Šerić, s kojim sam već surađivao na pjesmi „Obećanje“, poslao na slušanje, nije bilo dileme da je moja. Volim njegove slikovite stihove, jednostavne, opijajuće, prozračne melodije. To je raskošna pjesma koja prodire do najdubljih emocija opisujući tugu i ljubav na pomalo čudan, liričan, a opet lijep način. S Aljošom se razumijem bez puno riječi, sličnog smo senzibiliteta. Neki dan onako usput sam mu spomenuo da bismo mogli za nekoliko godina napraviti i cijeli album. On je jedan od najpotentnijih i najkreativnijih autora u Hrvatskoj.
Zašto dvije verzije? Možete li se uopće odlučiti koja vam je draža - trubačka ili tamburaška?
Pjesma je u demo-aranžmanu bila napola u tamburaškoj verziji, međutim Baby Dooks, koji već godinu dana potpisuje aranžmane i produkciju mojih pjesama, vidio ju je drukčije. Kada je napravio verziju s puhačima, odmah mi se svidjela, bila mi je pomaknuta, iščašena. No s druge strane, u glavi mi je neprestano bio i taj vapaj slavonske tambure koja je pružala drukčiju, spokojnu i sjetnu notu. Budući da se nisam mogao odlučiti koja mi je verzija draža, odlučio sam se za obje, prepustivši publici da odluči.
S Baby Dooksom radite i na novom albumu. Kako izgleda vaša suradnja?
Vrlo je srčana i temperamentna. Obojica svakoj pjesmi pristupamo kao malom samostalnom albumu. On svemu pristupa temeljito i filigranski pa nas ponekad puno ideja dovede u slijepu ulicu. Stalno nešto mijenjamo, volimo se igrati i svaki put dodati neko osvježenje u zvuku. Zato svi naši dosadašnji singlovi zvuče različito. Bliska mi je ta njegova zaigranost, nepredvidivost, jer glazba za mene i jest neprestano traganje i eksperimentiranje.
Novi ste album već najavili s nekoliko singlova. Kada će on ugledati svjetlo dana?
Plan je da iziđe u drugoj polovici iduće godine. Došla su vremena kada se singlovi snimaju i predstavljaju kao da su albumi, tako da će ovaj moj peti studijski album zapravo biti album singlova. Ne volim nikakve pritiske, rokove, volim da se sve događa prirodnim procesom.
U spotu za prvu verziju pjesme gostuje glumica Nataša Janjić s kojom se i privatno družite. Koje su dobre, a koje loše strane suradnje s prijateljima?
Nema loših strana. Prijatelji se mogu izderati jedno na drugo, jedno drugom sve reći i ono što je najvažnije - mogu si vjerovati. Toleriramo si sve i radimo sa srcem. Tako smo ovaj put zaglavili zajedno večer prije, zajedno dočekali zoru i takvi neispavani i zgužvani došli na snimanje. Skupa smo se borili s mamurlukom koji nam je naposljetku dobro došao za emotivne i rubne scene, kojima video obiluje. Nataša je gostovala i u mom spotu za pjesmu „Kad zasvira orkestar“ koji je pak pun života, boja i veselja. Odlično si odgovaramo u svim stanjima.
U drugoj verziji pjesme surađivali ste sa sastavom Tamburaši za dušu. Kako ste se slagali s momcima? Ipak je ovo prvi put da koristite tambure u pjesmi...
Volim tradicionalnu hrvatsku glazbu bez obzira na to o kojem je podneblju riječ. Tamburica mi je dosta bliska jer može funkcionirati u melankoličnim stanjima, a s druge strane, uz nju možeš i podivljati. Aljoša me povezao s Tamburašima za dušu, da bih tek poslije doznao da smo već jednom surađivali u TV showu gdje smo izveli Arsenovu „Dida moj“. Njihovu članu Ivici Pliveliću mogu zahvaliti na autentičnom zvuku koji podsjeća na starogradske pjesme, što će se zasigurno svidjeti mojim roditeljima.
Kakve su prve reakcije na singl, te dvije verzije spota i pjesme?
Još je rano govoriti o tome, no ovo što zasad dolazi do mene uistinu je fantastično. Nekome se više sviđa tamburaška verzija, a nekome brass, što mi je i bila namjera - napraviti pjesmu za svačiji ukus.
Nastupate u mjuziklu „Mamma Mia!“ za koji ste dobili brojne pohvale. Planirate li ponovno sudjelovati u sličnom projektu?
Volim kazalište, a mjuzikli su mi oduvijek bili tiha patnja. Gledao sam ih u Londonu i New Yorku i ponekad vidio sebe u tim ulogama. Igrom slučaja prije dvije godine postao sam privremeni član ansambla kazališta Komedija. Ako niste, predstavu „Mamma Mia!“ morate pogledati.
Iza vas je još jedno uspješno ljeto s vašom Fabrikom na Visu. Možete li uopće zamisliti ljeta u kojima ne kuhate za nekoga?
Kuhao samo prvu sezonu i shvatio da je to rudarski posao. Ne vidiš ni sunca ni mjeseca, a kamoli plaže i brčkanja u moru. Opametio sam se i posljednje dvije godine angažirao profesionalce, a moje je da svake sezone osmislim originalne recepte i koncept kuhinje. Pola godine u Komiži, pola u Zagrebu, to je moj recept za uravnotežen, lijep, miran i, nadam se, dug život!
Kako slavite Božić? Hoće li to biti u obiteljskom krugu ili ćete ostati u Zagrebu s prijateljima?
Najljepši mi je Božić kada smo svi na okupu, cijela obitelj i moj pas Chaka. To je jedino razdoblje u godini kad smo napokon za istim stolom i to mi doista puno znači. Roditelji žive u Splitu, a sestra i ja razasuti smo po svijetu. Petra, doduše, ove godine neće biti s nama jer se nedavno preselila u San Francisco, ali zato ćemo na njezino mjesto staviti laptop pa će biti s nama putem Skypea.
Ona se u Ameriku preselila zbog ljubavi. Nedostaje li vam? Planirate li je uskoro posjetiti?
Posjetit ću je sigurno, ali moram si onda uzeti barem mjesec dana pa da mogu malo prošetati tom Amerikom. Petra ima samo riječi hvale za San Francisco.
S kime obično putujete? Koja je vaša iduća destinacija?
Moji su prijatelji uglavnom slobodnjaci s pretrpanim rasporedom pa nas je ponekad dvoje, ponekad osmero, a katkad otputujem sam. Moja je sljedeća destinacija Tajland. Nikad nisam išao toliko daleko i jako se veselim. Jedva čekam vidjeti sestru, uskočiti u kupaće gaće i plutati na površini plavetnila, a i upoznati zemlju o kojoj sam čuo puno lijepoga.
Kako vaša izbivanja podnosi vaš ljubimac Chaka?
Tada bude kod bake i djeda. Obožava moje roditelje, a i oni njega. Moj ga otac svaki dan vodi na trčanje po tri sata, a majka mu kuha možda i bolje nego nama. Mislim da on jedva čeka otići u Split jer takav tretman nema nigdje.
Već ste 15 godina prisutni na glazbenoj sceni, planirate li nekako to obilježiti?
Plan je sljedeće godine organizirati koncert u Zagrebu, ali dok sve ne posložim, ne volim o tome unaprijed govoriti. Znam samo da ću biti okružen najbližim suradnicima i prijateljima te da ćemo se dobro zabaviti. Trudit ću se publici pružiti večer s doživljajem, kako auditivnim tako i vizualnim.
izađi iz ormara