Politička kultura, moral, etika, odgovornost pojmovi su kojima se izgubio smisao na našoj društvenoj sceni. Neka se ponašanja ne sankcioniraju čak ni na izborima. Štoviše! Primjeri su svakodnevni. Šef splitskog HDZ-a Duje Marasović kod svoje će publike dobiti i pljesak za predstavu na HTV-u u kojoj je u maniri kompetentnog kosovca mahao tuđim kartonom iz tajnih vojnih spisa.
Pa “distancirano” uživanje Milorada Pupovca u “rješavanju” konflikta na kojem on crpi svoj politički raison d’etre. Sloboda medija toliko je važna da dopustivim čini i drastična izražavanja na način kako to čini tjednik Srpskog narodnog vijeća “Novosti” s naslovnicom “Obadva, obadva su pala”, ilustracijom hrvatskog vojnika kao vampira..., ali neodgovorno mlaka je Pupovčeva reakcija koji razumije negodovanja, ali upozorava na “mnoge druge naslovnice”.
Slijedom te retorike, mogli bismo se vratiti vremenima kad se nismo bavili zločinima počinjenim u obrani pokraj toliko zločina na agresorskoj strani. Idemo dalje. Stoji li samo prijateljstvo iza Mesićeve “đavolje obrane” pohlepnosti Tomislava Dragičevića? Bivši šef države u Globusu je pitao zašto se “radi problem golemih razmjera” od toga što je Dragičević od 2004. fiktivnom prijavom adrese izbjegavao plaćanje većeg zagrebačkog prireza, ali koristeći sve blagodati života koje mu pružaju Zagrepčani prijavljeni na stvarnoj adresi.
Onda nisu problem ni sportaši prijavljeni u Monte Carlu, koji fingiraju da više od pola godine žive izvan Hrvatske, ili bogataši koji jahte koriste tobože za posao, imanje kao planinarski dom ili dvorac, ili se samo formalno razvedu kako bi povoljno otkupili stan. Umjesto prav(ed)ne, bivši šef države zagovara državu muljatora. No, kao i Pupovcu, pozicija mu to dopušta.
Zar uistinu netko očekuje da bi premijerka mogla smijeniti najnepopularnijeg ministra!? I nakon što se pitala zašto bi ministar financija bio kriv za Kamensko. Zar samo zato što je na čelu sustava u kojem je moguće dvije godine bez posljedica ne plaćati doprinose i poreze, a prijave inspekciji zastarijevati. Pa nije se premijerka dosjetkom “Jesi li ga pročitao?” našalila sa Šukerom na potpisivanju ugovora sa sindikatima, već sa svima koji drže da je kriminalan propust što je ministar bez čitanja potpisao tako važan državni ugovor.
Nije se ni predsjednik Ivo Josipović u Rijeci našalio sa studentima prava predavajući im o važnosti morala i etike. Jer, odmah potom kao predsjednik svih Hrvata likovao je nad SDP-ovim rezultatom u BiH, zaključivši kako je “jasno da su i Hrvati glasovali za hrvatskog predstavnika u BiH, SDP-ovca Željka Komšića”. Zapravo bošnjačkog izabranika.
Umjesto da im služi, predsjedniku su Hrvati poslužili kao alibi za tog simbola političke pljačke hrvatskog naroda u BiH. Josipović je svojom izjavom zaokružio kontinuitet nepravde koja izaziva mučninu kod naših sunarodnjaka u BiH. Dok je u nas s pokrićem uvjerljivo najpopularniji političar, u BiH je prvi na listi omraženih. Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović diplomatski uvijeno i politički pristojno uzvratio mu je kako mu je žao što nije razumio što se dogodilo na izborima u BiH.
Čak i da su svi Hrvati glasovali za samo jednog kandidata, Hrvate bi u Predsjedništvu BiH opet predstavljao Hrvat kojeg Bošnjaci izaberu. Željko Komšić je možda ljudina, velika međunarodna nada integracije u BiH, ali tamošnji Hrvati ga ne žele! Ako predsjednik kojem je poslanje dobrobit svih Hrvata to ne razumije, kako bi onda mogao šef SDP-a Zoran Milanović, koji je uoči izbora u BiH dao podršku kolegi koji u uredu drži ikonu Tita, još jednog “Hrvata većeg od svih Hrvata”, kako je nedavno sam za sebe rekao Komšić.
Milanović je stranačkom kolegi sklonom infantilnom idolopoklonstvu prema liku kojem nema mjesta u modernoj demokraciji, kazao “Vidimo se u Europi!”. Teško s takvom neodgovornošću, nemoralom, nekulturom i nedostatkom osjećaja za prave vrijednosti.
Sto metoste ovu ruznu sliku uz ovaj clanak. Ogadiste mi citanje.