Nakon neuspjeha u zauzimanju N’Djamene, glavnog grada Čada,
čadski su se pobunjenici povukli u susjedni Sudan. Europske mirovne
postrojbe EUFOR, koje bi se uskoro trebale rasporediti i na kriznom
Kosovu i u toj ratom zahvaćenoj afričkoj zemlji, još ne mogu
započeti mirovnu operaciju jer se njihove matične zemlje boje za
njihovu sigurnost. Ali ima i drugih razloga za europsko oklijevanje.
Čad se zbog svog geostrateškog položaja naziva i
“ključem Afrike”.
Rat u toj zemlji traje desetljećima, međutim, pozadinu najnovije
eskalacije nije teško odgonetnuti uzme li se u obzir da je u
Čadu otkrivena nafta, čije se zalihe procjenjuju čak na milijardu i pol
barela. S druge strane, vođe dviju pobunjeničkih skupina navodno su u
bliskom rodu s predsjednikom Čada Idrisom Débyjem,
pa neki taj sukob već nazivaju “ratom nećaka”.
Naravno, “nećaci” danas hoće svoj dio naftnog
kolača.
I Déby i njegovi protivnici pripadaju narodu
Zagava, koji je u Čadu doduše manjina, ali je većina u
kriznoj sudanskoj provinciji Darfur, u kojoj vlada u Khartumu, odnosno
njena plaćenička postrojba Janajwid, već godinama provodi genocid. Čad
podupire otpor u Darfuru, dok iza čadskih pobunjenika stoji Sudan.
Sudan je u samom vrhu proizvođača nafte u svijetu. Kina više
od deset posto nafte za svoje potrebe uvozi iz Sudana. Kinezima, koji
obilno financiraju islamističku vladu u Khartumu, nimalo ne smeta
što ta ista vlada u Darfuru brutalno krši ljudska
prava. Iz prosvjeda zbog kineskog zatvaranja očiju pred Darfurom
režiser Steven Spielberg prekinuo je svoju suradnju na Olimpijskim
igrama u Pekingu. S druge strane, europske zemlje, kao
Švedska, Poljska ili Austrija, koje su najavile slanje
svojih postrojba u Čad, sada su zbunjene, i to baš zbog
Francuza, pokretača mirovne operacije.
Čad se još od kolonijalnog razdoblja ubraja u
pariško “dvorište”. Tamo se
već godinama nalaze francuske trupe pa se mnoge europske zemlje
pribojavaju da bi ih Europska komisija i Bruxelles mogli upregnuti u
francuska kola. Nema sumnje, N’Djamena, nekadašnji
Fort Lamy, za Francuze ima mitsko značenje. Odatle su Slobodni Francuzi
1942., pod vodstvom legendarnog generala Leclerca, krenuli na pohod
protiv Rommelova Afričkog korpusa, što je Parizu nakon rata
osiguralo pobjedničko postolje. Međutim, vremena su se promijenila.
Tradicionalne “francuske Afrike” danas
više nema. Čadski predsjednik Idris Déby
koncesiju za naftu nije dao Francuzima, nego američkom Exxonu,
što je razočaralo Pariz. Inače vrlo aktivan, Sarkozy sada od
francuskih trupa u Čadu traži suzdržanost. Europski bi se mirovnjaci
mogli naći u neobranu grožđu.
PLANET POLITIKE
