Novu stranicu u već podosta dosadnim natezanjima o hrvatskom ZERP-u donio je najnoviji nastup poslanice u Europskom parlamentu Doris Pack, koja je izjavila da svih 26 zemalja Europske unije želi otvoriti pregovore o ribarstvu s Hrvatskom, dok se jedino Slovenija tome protivi.
Doris Pack pita zašto je hrvatski zaštićeni pojas u Jadranu problem ako su takav pojas i Slovenija i Italija već proglasile. Slovenski veto na poglavlje o ribarstvu u pristupnim pregovorima najviše začuđuje, jer bi baš usuglašavanje tog poglavlja bio pravi put k rješenju problema i nedoumica koje zbog ZERP-a postoje u četverokutu EK-Italija-Slovenija i Hrvatska.
Ni uvjeravanja Zagreba da ekološki pojas nipošto neće prejudicirati hrvatsko-slovensku granicu na moru, koja bi prema dogovoru trebala biti predmet buduće arbitraže, nisu dosad pomogla. Čak je i Italija, inače živo zainteresirana za Jadran, najavila spremnost na dogovor s Hrvatskom u ribarstvu.
Slovenija se u bilateralnom sporu s Hrvatskom ponaša kao da je riječ o sporu između Hrvatske i cijele Europske unije, koristeći se pritom prednošću članstva u “klubu” prema zemlji koja je još kandidat. To nije u duhu europske političke komunikacije i takav pristup većina zemalja Unije odbija. Slovenija je za vrijeme bivše Jugoslavije bila neka vrsta “prozora na Zapad”, barem se tada tako govorilo.
Ona očito nastoji i dalje igrati tu ulogu, koristeći se svojim članstvom u EU, koje nastoji upregnuti u kola vlastite vanjske politike. Ali Jugoslavije više nema i nove države imaju svoju kuću i, dakako, vlastite prozore. Danas ne postoji potreba za nekakvim slovenskim “zastupstvom“ na Zapadu. Štoviše, u slučaju Srbije to se pokazalo izrazito kontraproduktivnim. Beograd se sve više okreće prema Rusiji.
Naglašeno bavljenje Hrvatskom utoliko više začuđuje, jer Slovenija uz samu svoju granicu s Italijom, prije svega s Austrijom, u Koruškoj, manje u Štajerskoj, ima tisuće svojih sunarodnjaka. Primjerice, u Koruškoj su tamošnji Slovenci pod vlašću desnog, ultranacionalistički usmjerenog zemaljskog poglavara Jorga Haidera. Haider odbija postaviti dvojezične slovensko-njemačke ploče.
Također su propala nastojanja da se Ljubljana proglasi nasljednicom bivše Jugoslavije kod državnog ugovora, što bi omogućilo da vlada i službeno preuzme brigu za Slovence, koji su izloženi asimilaciji. S druge strane, područja uz Austriju, kao Maribor ili Radgona, u teškom su gospodarskom položaju, nezaposlenost je visoka. Postavlja se pitanje nisu li možda pritisci na “južnu susjedu” tek posljedica frustracija nastalih u odnosu s jačim susjedima na Zapadu.
