Danijela Majstorović mlada bosanska redateljica napravila je film o narodnim pjevačicama, popularno zvanim cajkama, u koji je uključila neka od najzvučnijih imena te profesije Lepu Brenu, Hanku Paldum, Bebu Selimović i mnoge druge. Njezin film, koji će premijeru doživjeti sutra na festivalu dokumentarnoga filma ZagrebDox, prati život mlade djevojke sa sela koja dolazi u grad kako bi postala narodna pjevačica.
- Mlade djevojke u Bosni u narodnim pjevačicama vide svoje uzore i ne znaju da taj život nije uvijek onakav kakvim se na prvi pogled čini objasnila je Danijela Majstorović zašto je krenula snimati takav film.
- One dolaze sa sela u grad i imaju izbor ili će biti prodavačice u nekakvim trgovinama ili će pokušati postati pjevačice. Ako im se pruži prilika, kao što se pružila djevojci iz naše priče, one će se osjećati kao da im se ispunjavaju svi snovi kaže Danijela.
Okosnica cijele priče život je jedne djevojke, ali kroz njezinu priču Danijela Majstorović isprepliće i priče nekadašnjih narodnih zvijezda kao i pjevačica koje su danas popularne u Bosne te Srbiji i Crnoj Gori.
- Sve su one željele pričati o svojim životima, usponima i padovima. U početku možda dijelom i zbog samoreklame, ali kasnije su shvatile da ću ih pitati pitanja koja ih dosad nitko nije pitao. Osjećaju li se moćno, kako se ustvari osjećaju i kako su se osjećale na pozornici objašnjava Danijela.
Djevojku iz njezine priče otac dovodi u grad i predaje je vlasniku televizije VIKOM kako bi se uključila u ženski orkestar. Djevojke ne znaju svirati, ali su mlade i lijepe te služe kao ukrasna pozadina pjevačima ili pjevačicama koji nastupaju u programu, pjevajući na play-back.
- To je priča o situaciji koja se gleda kao da je normalna, kao da je sve u redu, a u stvari ništa nije u redu govori mlada redateljica. Hanka Paldum jedna od legendi narodne glazbe rado je prihvatila suradnju s Danijelom i bez problema je ugostila čitavu snimateljsku ekipu.
- Zahvalna sam što su me uvrstili u film, ustvari osjećam jednu zahvalnost i potvrdu svog dugogodišnjeg rada otkrila je Hanka Paldum. Kako kaže, rad na filmu bio joj je iznimno zanimljiv i dobila je priliku reći i objasniti neke stvari iz svoje prošlosti.
- Pričala sam o svemu, o svojoj mladosti i odgoju. O patrijarhalnom društvu u kojem sam odrasla i koje je uveliko utjecalo na moj život. Pokušala sam iznijeti jednu ukupnu sliku onoga što me dovelo do današnje pozicije rekla je legendarna pjevačica. Ono o čemu je posebno htjela govoriti razlike su između te profesije u njezino doba i onoga u što se to pretvorilo danas.
- U moje vrijeme čitavom se tom poslu pristupalo mnogo odgovornije i ozbiljnije. Mi smo iza sebe imale sigurnost i zaštitu. Štitila nas je država, štitile su nas razne kulturne institucije, diskografske kuće. Bodrilo nas se i ulagalo se mnogo u nas. Danas su djevojke prepuštene same sebi, iskorištava ih se. Situacija se mnogo promijenila od moga vremena otkrila je Hanka Paldum.
Danijela Majstorović odabrala je legende narodne glazbe jer smatra da su one prave sugovornice za ono što ona želi postići, a to je da što bolje dopre do mladih djevojaka koje misle da je posao narodne pjevačice posao snova.
- Nisam željala razgovarati ni s psiholozima ni sa sociolozima, to nisu ljudi koje će te djevojke slušati niti razumjeti. One će najbolje razumjeti poruku ako im je iznesu osobe kojima se dive, a to su Hanka, Branka i ostale smatra redateljica.
Danas se definitivno postavlja pitanje menadžera, novca koji zarađuju i kontrole karijere mladih bosanskih žena te o razlozima njihova ulaska i opstanka na estradi. Danijela Majstorović ovim je filmom pokušala odgovoriti na sva ta pitanja, ali istodobno ostaviti mjesta za alternativne odgovore i presude gledatelja.
- Iritira me stanje u kojem se svijet nalazi. Neke se stvari ne žele nazvati pravim imenom i o tim stvarima sam željala progovoriti, a najbolje je pogledati film i sam zaključiti ima li tu nešto ili ne. Mislim da ćete vidjeti da ima govori Danijela. O razgovoru s legendama narodne glazbe Danijela je samo rekla da ni jednoj od njih nije bio problem pričati ni o čemu.
- One su pomalo čudne i bilo je teško razgovarati s njima. Slava je od njih napravila jednu posebnu vrstu ljudi smatra Danijela. Iako film progovara o tematici karakterističnoj za Bosnu i Hercegovinu, tema narodne glazbe aktualna je i u Hrvatskoj. Iako se možda situacija ovdje razlikuje od one u BiH, neke se paralele mogu povući. Narodna se pjevačica uvijek stavlja u kontekst objekta, a predodžbe su o njoj stereotipne. Ipak, neke od njih poput Vesne Pezo koja se među prvima počela baviti narodnom glazbom u Hrvatskoj smatraju da sve nije tako crno i da uvelike ovisi o samoj pjevačici u koji će se kontekst ona postaviti.
- Nisu me nikada loše tretirali, uvijek sam se postavljala tako da se ostvare moje želje objašnjava Vesna Pezo i nastavlja: Pjevačice često same od sebe nameću stereotipe kao velike grudi, punije usne i praznu glavu. Ja sam uvijek išla na to da se prikažem kao zabavna osoba koja u prvi plan stavlja pjevanje. Razlike između Bosne i Hrvatske Vesna najviše vidi u prihvaćanju narodne glazbe.
- Narodna glazba u Hrvatskoj popraćena je medijskim linčom. Velika je borba u pitanju kada mediji trebaju prihvatiti narodnu glazbu. U Bosni, a i u Srbiji stvari drukčije stoje, tamo je narodna glazba najnormalnija smatra Vesna.
B.a.B.e. producirale film
Film "Posao snova" integralni je dio projekta Eqviwa povećanje vidljivosti žena u medijskim sadržajima koji su B.a.B.e. zamislile i s kojim su aplicirale Europskoj komisiji u Bruxellesu. Projekt je bio regionalan i B.a.B.e. su ga vodile i koordinirale u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te Srbiji i Crnoj Gori. Kako su u BiH najvidljivije žene na estradi, htjele smo istražiti što one o svom poslu misle, koliko upravljaju svojim karijerama i kontroliraju svoje zarade smatra Sanja Sarnavka iz organizacije B.a.B.e. Film otvara jako puno pitanja o patrijarhatu koji ne umire, već samo poprima nove (katkad nevjerojatne) manifestacije, odnosu moći i trajnoj eksploataciji ženskih tijela.
U Zagrebu ima narodnjaka?
Veliko iznenađenja za bosansku redateljicu Danijelu Majstorović bila je vijest da i u Zagrebu ima narodnjaka. Ona je smatrala da taj oblik zabave nije karakterističan za ove krajeve. Pa ne mogu vjerovati da toga ima i u Zagrebu iznenađena je bila Danijela Majstorović. Kada smo joj objasnili u kojem se kontekstu i koliko spominju narodnjaci, Danijela je potvrdila da je ista situacija i u Bosni. Narodnjaci idu s bogatom djecom i oružjem, skupim automobilima i pucnjavom. Taj je kontekst izgleda jednak svuda dodaje mlada redateljica
