Tata, kupi mi novi iPhone!
– Što će ti, imaš mobitel!
– Da, ali iPhone 4S ima kameru s autofokusom, digitalni kompas, 3G, sve igrice o Štrumpfovima i sto drugih čuda.
– Zaboravi. Nemamo para, kriza je.
– Nemamo love!? Pa, apliciraj za fondove EU. Tamo dijele lovu. Na TV-u stalno pričaju o tome. I da ne zaboravim, sjećaš se da mi se raspao i bicikl.
Fondovi EU su se kao i u ovoj šali uvukli u hrvatsku svakodnevicu. Oni si postali jedna su najspominjanijih novojezičnih sintagmi u Hrvatskoj zadnjih godina. Za nju su već i djeca čula. Fondove EU posebice vole spominjati političari. Više gotovo ne daju nijednu izjavu, makar bila i o vremenskoj prognozi, da ne spomenu fondove EU. Kada god najave neki projekt, iako se činio neizvediv i pomalo besmislen ili neostvariv zbog upitnog financiranja, izreknu se čarobne riječi koje razbijaju sve sumnje.
“Projekt ćemo financirati iz fondova EU”, slavodobitno izjave političari. Fondovi EU su kao neko jamstvo da će se projekt realizirati i da porezne obveznike neće stajati ni kune. Najavljuju se tako brojni projekti koji su ni na nebu ni na zemlji, ali se već sada zna da će ih financirati Europska unija. Tako se primjerice sada bombastično najavljuje realizacija ideje “Zagreb na Savi”, koja se spominje već 20-ak godina. Iako je tek naručena studija izvedivosti, naši političari tvrde da će silazak Zagreb na Savu potpuno financirati EU.
Novac Europske unije bio je i jedan od glavnih argumenata kod isticanja prednosti članstva u Europskoj uniji. Kada uđemo u EU, dobit ćemo milijarde, ekonomija će procvasti, a Hrvatska će brzo standardom sustići zapadne zemlje. I zaista, u europskom proračunu postoji novac koji Hrvatska može dobiti. Do 2020. godine na raspolaganju će nam biti oko 13 milijardi eura. Strašno velik novac za ekonomski iscrpljenu i opustošenu zemlju. Samo, važno je znati da nijedna nova članica nikada nije uspjela povući sva sredstva koja su joj bila na raspolaganju. Najviše je to uspjelo Estoniji – 70 posto, dok je veći broj onih koji nisu povukli ni 50 posto.
Treba imati stručne timove, dobro pripremiti projekte, zadovoljiti brojne kriterije. Mora se pružiti i dobra logistika građanima i tvrtkama koje žele aplicirati. Hrvatska je tu uvijek kaskala tako da je malo vjerojatno da ćemo sustići Estoniju. Primjer je naše šeprtljavosti i pelješki most. Godinama smo se svađali treba li most, cesta kroz BiH ili tunel, a onda smo pozvali EU da on odluči što je za nas najbolje i da plati gradnju. Ne treba smetnuti s uma da i mi u europsku blagajnu do 2020. trebamo uplatiti 3,4 milijarde eura tako da se moramo jako potruditi da ostanemo u plusu.
U nedostatku pravih vizija i nacionalnih strateških planova u Hrvatskoj se fondovi EU, uoči i nakon članstva, koriste kao opsjena za zamagljivanja stvarnih problema, manjak ideja i prikrivanje nesposobnosti. Iako u Hrvatskoj ima gradova i regija poput Osijeka koji su se pripremili i odlično koriste europske fondove, oni sami po sebi neće pokrenuti cjelokupnu hrvatsku ekonomiju. Povećanje zaposlenosti, smanjenje deficita, pokretanje industrijske proizvodnje neće se dogoditi samim članstvom ni sredstvima iz Bruxellesa. Hrvatskoj su nužne političke i gospodarske reforme koje će pokrenuti zemlju, a onda će i svaki euro koji kapne iz EU vrijediti kao dva.
>> \'Za novac iz fondova EU trebate puno više projekata\'
>> Spas ličkog krumpira ovisi o fondovima EU i slozi proizvođača
