Ustav, kao ni bilo koji drugi propis, izričito ne zabranjuje politički angažman čelniku Hrvatske narodne banke (HNB). No, to ne znači da su političke ambicije guvernera HNB-a Željka Rohatinskog i špekulacije koje uz to i on podgrijava, dopuštene i moralne.
Vođenje političke kampanje s mjesta prvog čovjeka HNB-a zloporaba je funkcije i potencijalni sukob interesa. HNB je središnja banka Republike Hrvatske kojoj Ustav i Zakon o HNB-u jamče samostalnost i neovisnost. Pritom je strogo zabranjeno da bilo koja državna institucija, bilo koje tijelo ili njihov član na bilo koji način utječu na neovisnost HNB-a ili na donošenje i provođenje njegovih odluka.
To što vrijedi za HNB kao središnju banku jednako tako vrijedi i za guvernera HNB-a kao čovjeka koji vodi glavnu novčarsku instituciju u zemlji. Ako se Rohatinskom Ustavom i zakonom posebno jamči neovisnost, te se zabranjuje čak i pomisao da bi se na njega utjecalo i izvršilo pritisak kada donosi odluke, onda to znači da politika ili kakav drugi centar moći ne smiju pružati šapu na guvernera, ali ni obrnuto. Ni guverner (premda to nije nigdje posebno propisano) ne smije svoje pipke puštati na politiku.
Ako se pak odlučio baviti politikom, bilo bi pošteno da se povuče s funkcije guvernera HNB-a.
- Prije ovih zadnjih događaja moj je čvrst stav bio da ne ulazim u politiku. Sada, nakon njih, sve su opcije moguće - bahato je poručio Rohatinski, i to nakon što je otkriveno da je Agrokor Ivice Todorića preuzeo tvrtku njegove supruge koja je godinama grcala u gubicima, te da je na tu tvrtku glasila kuća koju ima od 2004. godine, a koju nije prikazao u svojoj imovinskoj kartici. Da stvar bude zanimljivija, gospođa Rohatinski kuću je otkupila za 2,1 milijun kuna, a tvrtku je prodala za kunu. Kaže da je gubitaška tvrtka vrijedila taman toliko koliko i guvernerovo obiteljsko gnijezdo, pa im stari prijatelj Todorić s kojim supružnici Rohatinski prijateljuju još od rane mladosti nije učinio nikakvu uslugu.
Da je moralna i odgovorna osoba, Rohatinski bi ponudio ostavku na funkciju koju obnaša još u trenutku kada je otkriveno da je zatajio kuću u imovinskoj kartici. No, njemu to nije niti na kraj pameti, nego se ljuti što se od njega očekuje da postupa u skladu sa Zakonom o sprečavanju sukoba interesa i prijavi imovinu.
Umjesto da do u tančine objasni svoj odnos s Todorićem, odgovori na pitanje kako je moguće da je “zaboravio” na kuću u kartici, kako to da mu je supruga “zaboravila” reći da je prodala firmu, i tko je to vrijednost firme gubitaša procijenio baš na 2,1 milijun kuna kolika je vrijednost kuće, Rohatinski kaže da tek sad, u inat svima koji pitaju za moralni kredibilitet guvernera HNB-a, kalkulira s odlaskom u politiku.
A što je takvo ponašanje i takav stav nego zloporaba funkcije prvog čovjeka Narodne banke? Kako možemo znati da politika održavanja tečaja kune, koji je, kažu, išao na ruku trgovcima i uvoznicima, nije bilo naštimavanje za guvernerova prijatelja iz djetinjstva? (To što je Todorićevo poslovno carstvo odjednom zavapilo za posrnulom tvrtkom gospođe Rohatinski sigurno je slučajnost).
Uostalom, jesu li baš bez ikakvih osnova priče da izlazak Rohatinskog na parlamentarne izbore traži krupni kapital?
Postoji li mogućnost da se čelnik HNB-a uskoro pojavi na izbornim listama kao predstavnik hrvatske bogatunske klike, onda je i više nego opravdano reći da je upitna neovisnost, objektivnost i otpornost na utjecaje funkcije koju obnaša.
Već se dulje nagađa kako bi se pozitivan imidž koji Rohatinski ima u javnosti mogao politički kapitalizirati. Guverner periodično takva nagađanja mlako demantira, a u biti namjerno ostavlja otvorenu mogućnost ulaska u političku utrku. Na taj način vodi besplatnu kampanju. Jedini ulog mu je funkcija koju sada već naveliko zlorabi.
izvrstan članak, u sridu!