Jasmina Popović
Autor
Jasmina Popović

I gladni su sada siti

'08.03.2011., Zagreb - Prosvjednici ciji je cilj rusenje Vlade Republike Hrvatske okupili su se i danas na Preradovicevom trgu te krenuli u povorci kroz grad. Photo: Igor Kralj/PIXSELL'
'Igor Kralj/PIXSELL'
12.03.2011. u 12:00

Nisu građani gladni toliko kruha koliko su gladni promjena – i to njih stotine tisuća

Ljudi prosvjeduju jer su gladni, zaključio je predsjednik Josipović. No to nije posve točno. Ljudi prije svega prosvjeduju jer su siti. Siti neimaštine, siti nezaposlenosti, siti političara koji se od njih skrivaju po utvrdama stranačkih središnjica, Sabora i Banskih dvora.

Ne mogu više gutati političke floskule, grabež i lopovluk koji im se godinama odvijao pred očima, laži kojima se štite oni koji su od politike kao proklamiranog posla u službi i za interese građana napravili prćiju za kastu privilegiranih. Boli ih želudac od vlastite besperspektivnosti i od bezidejnosti onih koji, umjesto da vode njih, vode samo sebe od jedne fotelje do druge, od jednog dobro plaćenog mjesta do drugog.

Muka im je od loše režiranih predstava u kojima za Dan žena premijerka ode u tekstilnu tvornicu dijeliti ruže radnicama nakon što se nije udostojila ni pogleda svrnuti na žene iz Kamenskog i Uzora, koje su ostale bez posla. Zlo im je od igrokaza s braniteljem Purdom, kojeg se voda u razgled Banskih dvora i Sabora, preuzima kumstvo njegovu djetetu a da nitko više ne spominje odgovornost institucija ove države koje ne samo da su ga dovele do zatvora u Zenici nego su ga pokušale i kompromitirati tvrdnjom da je znao za tjeralicu i sam se uvalio u nevolju.

Dosta im je svih onih koji se ponašaju kao da žive u nekom Trumanowu showu, pod staklenom kupolom, i misle da s nekoliko “ja kao predsjednica Vlade i ja kao predsjednica HDZ-a” mogu poništiti stvarnost koju živi 90 posto ljudi u Hrvatskoj. Zgađeni su političarima koji se žale na svoju sliku u medijima, a ne vide kako im narod doista izgleda, onima koji su od Europske unije prvo napravili zlu vješticu – koja stalno prijeti, kažnjava i nešto traži – a sada se čude što je neki žele spaliti umjesto da se, po direktivi i zbog potrebe politike, prave da u njoj sada vide samo kućicu od čokolade i marcipana u koju obvezno treba ući.

Nije građane (samo) glad i strah od nje istjerala na ulicu. Istjerala ih je bezobzirna politika koja vodi računa samo o sebi, grabežljivci na vlasti i oko nje koji se hrane na njihov račun. Nisu gladni toliko kruha koliko su gladni promjena. I nije riječ tu samo o nekoliko tisuća onih koji štrapaciraju gradovima, sa samozvanim vođama ili bez njih. Njih bi se lako moglo i zanemariti. Riječ je o stotinama tisuća onih koji su svojedobno potpisali zahtjev za referendum, onima koji još grintaju samo sebi u bradu, ali u njima kipi, onima koji strahuju od sutrašnjice koja bi mogla donijeti nezaposlenost njima ili njihovoj djeci, mirovine još nedostojnije čovjeka i njegove starosti, o još težem životu svima koji žele živjeti normalan i običan život.

Upravo zbog gladi s jedne i (pre)sitosti s druge strane prosvjednici će na pitanje što žele odreda reći da traže što skorije izbore. Na pitanje hoće li se nešto promijeniti nakon izbora većina odgovara da neće. Jest kontradiktorno, ali je u isto vrijeme logično. Na ulici su (ili na potpisivanjima peticija ili izražavajući nepovjerenje u anketama) da maknu ove koje ne mogu više podnositi, a ne zato što vjeruju da će u rujnu, ili kada već izbori budu, doći bolji. Njih više ne zanimaju kompromisi koje političari međusobno rade kako bi pokušali sačuvali sebe, pa tako i ovo cjenjkanje oko datuma izbora vide samo kao još jednu igru kojom politika sebi spašava, hm, obraz.

Narod je napokon naučio da izbori sami po sebi ne moraju značiti i promjene za njih. Smjena na vlasti nije jamstvo boljeg života građana i upravo stoga jednako šibaju po svim političkim strankama, koliko god se oporba tome čudila. Jednostavno su u ovih dvadeset godina spoznali: glasa se jedan dan, ali trpi se četiri godine. I odlučili: ne moramo trpjeti ako stvari idu nizbrdo. Možemo ih maknuti ako kradu, lažu i ne rade dobro. Poruka je to za sve buduće vlasti.

Ključne riječi

Komentara 24

VI
vidimškoj
18:14 12.03.2011.

Nisu građani gladni toliko kruha koliko su gladni promjena – i to njih stotine tisuća +++++++++++ sa ovim je sve rečeno. Naravno da idioti koji podržavaju te još veče lopove idiote,ovaj tekst smatraju idiotskim jer su oni i odgajani uu idiotizmu od tih svojih idiota.

OB
-obrisani-
12:00 12.03.2011.

Eto....to...se zove ...novinar............a ne neki klauni Dujmović...Despot...Ivkošić

11
110usorska
13:44 13.03.2011.

Otvoreno pismo Hrvatski student s Oxforda Kosorici: Carica je gola Hrvatski student s Oxforda Kosorici: Carica je gola Nikšu Spremića, dobitnika Rektorove i Dekanove nagradu za izvrsnost Sveučilišta u Zagrebu, iziritirala je reakcija premijerke Jadranke Kosor i HDZ-a na kritike Washington Timesa, pa je i sam Vladi uputio oštro pismo. Hrvatski student s Oxforda Nikša Spremić , kandidat za magisterij iz ekonomske i društvene povijesti na Sveučilištu Oxford u Ujedinjenom Kraljevstvu, uputio je premijerki Jadranki Kosor otvoreno pismo koje prenosimo u cijelosti. Poštovana gospođo Kosor, * Washington Times : Kosor je prazna i podmitljiva! Pale teške riječiWashington Times: Kosor je prazna i podmitljiva! motiviran Vašom reakcijom na članak gospodina Jeffreya T. Kuhnera u Washington Timesu, kao i službenim priopćenjem za javnost Hrvatske Demokratske Zajednice, osjećam potrebu reagirati. Štoviše, to mi nalaže moja kršćanska savjest, iskrena ljubav prema hrvatskoj domovini te osjećaj pravednosti i poštenja koji su mi svojim predanim radom i brižnom skrbi usadili moji skromni i radini roditelji. Gospodin Kuhner pogodio je svojim člankom u srž problema i izvrsno okarakterizirao Vašu autoritativnu maniru vladanja, plitke političke aspiracije, neuspjeli ekonomski i gospodarski program (ako se u slučaju HDZ-ove vlade o bilo kakvom zadanom programu uopće može i govoriti), te Vašu neutaživu glad za moći. Kuhnerova analiza struktura vlasti u Hrvatskoj je sjajna, a njegov opis Hrvatske kao \"mafijaške države HDZ-a\" i više je nego blizu istini. Ta o tome već i vrapci na grani pjevaju. Korisno je ovdje dodati i termin koji je uzoriti kardinal Josip Bozanić upotrijebio u hrvatskom političkom diskursu prije nekoliko godina: Hrvatska Demokratska Zajednica s Vama na čelu jest, cijenjena gospođo Kosor, srž svega \"grijeha struktura\" koji Lijepu Našu progoni od ranih 1990-ih. Po običaju koji je u praksi još od \"zelenih i žutih vragova\" Franje Tuđmana, Vi ste, draga premijerko, ovaj članak uglednoga američkoga novinara s lakoćom otpustili, nazivajući J. T. Kuhnera mrziteljem Hrvatske i običnim lažljivcem. Smatrali ste da je to sasvim dovoljno. Paradoksalno je, voljena naša premijerko, to da su upravo Vaša smiješna reakcija i ridikulozno HDZ-ovo priopćenje za javnost najbolji dokazi koji sjajno potkrjepljuju točne tvrdnje gospodina Kuhnera. Vi niste ponudili niti jedan argument kojim biste pobili tvrdnje ovoga respektabilnoga kolumnista. Uhvatili ste se samo plitkoga nacionalizma i jeftinog \"hebrangovskog\" rječnika o napadima na \"ljubljenu nam domovinu Hrvatsku.\" Trunčica Vam je samo nedostajala da Kuhnera usporedite s Miloševićem, Šešeljem ili nekim drugim agresorom na naš antemurale Christianitatis. Nesposobni aparatčik s jeftinom politološkom diplomom Tužno je, gospođo Kosor, da ne prepoznajete činjenicu da ste najveći mrzitelj Hrvatske upravo Vi i zlokobna Hrvatska Demokratska Zajednica. Vi ste našu zemlju opustošili, Vi ste Lijepu Našu opljačkali, Vi ste nas ostavili na koljenima! Nije Hrvatska nikada, pa ni u najcrnjim vremenima razapetosti između Pešte i Beča, imala većega neprijatelja nego što ga ima u Vama i u vašoj nakaradnoj stranci. Hrvatska je, zbog Vas i Vaše nesposobnosti, opet \"suha kao prut, na uzničkome zidu, zidu srama.\" Istinu - čistu, cjelovitu, bolnu istinu - je izrekao gospodin Kuhner. Vi ste, poštovana premijerko, nesposobni aparatčik (s jeftinom politološkom diplomom tko zna koje kumrovečke škole) – bijedni smušenjak koji u društvu tolikih gnusnih i pokvarenih ljudi kroji hrvatsku politiku. Vi ste osoba s vrlo malo znanja i vještina: osoba koja znade koristiti samo kružne i isprazne definicije problema koje su Vaš naučili još u partijskim vremenima Engelsa, Lenjina i Marksa. O ekonomiji nemate pojma. Ona je za Vas terra incognita. Štoviše, kruna Vaše ekonomske spoznaje je zastarjeli samoupravni socijalizam Edvarda Kardelja. Uza sve to, Vi ste, draga moja, smiješna čelnica države koja ne poznaje niti jedan strani jezik. Vi ste slabo izobražena polumeštrica koja Hrvatsku sramoti fotografirajući se na bolno stečenim hrvatskim granicama s mađarskim turistima koji bolje od Vas poznaju engleski jezik. Vi ste ona koja naivno upitkuje američkoga predsjednika da joj se potpiše na jelovnik i ona koja ne zna slovkati EBRD (European Bank for Reconstruction and Development). Gladna diktatorice, udostojte se sići s toga jeftinoga trona Ne treba mi za ove tvrdnje, gospođo Kosor, previše argumenata. Vi ste svojim predanim radom sve ovo već dokazali. Dovoljno je pogledati našu dragu zemlju koju ste Vi doveli na razinu nerazvijenosti Trećega svijeta. Pogledajte samo broj nezaposlenih u Hrvatskoj, pogledajte samo prosječne hrvatske plaće, uprite pogled u rastući broj hrvatskih prosjaka i siromaha. Pogledajte, ako imate imalo srama, statistike o hrvatskoj ekonomiji i nerazvijenosti našega cjelokupnog gospodarstva. Pogledajte naše \"rejtinge\" o korupciji, neučinkovitoj administraciji, potkupljivom sudstvu i prenagomilanoj državnoj upravi. Udostojte se, za milost Božju, sići s toga jeftinoga trona nedodirljivosti koji ste si u samoobožavanju podigli na Markovome trgu, i siđite među hrvatski puk: tužan, depresivan, gladan. Gladna diktatorice, hrvatski Tarkvinije Oholi, pogledaj na bijedni plebs kojega bacaš na koljena pred oltarom svoga samoobožavanja. Pokloniče neukusnih broševa, idolu svega promašenoga, shvati da nam te je dosta! Dosta nam je tvoga laganja, tvojih jeftinih trikova, tvoje nesposobnosti! Dobri moj Bože! Kada se sjetim činjenice da se moj požrtvovni otac godinama borio za Hrvatsku na najtežim hrvatskim bojišnicama, a moja draga majka brižno u dubrovačkim skloništima čuvala mene i mojega brata za vrijeme najgorega granatiranja, onda mi teško, cijenjena gospođo Kosor, pada Vaš jeftini nacionalizam i pozivanje na \"obranu domovine.\" Onda mi teško pada da jednoga američkoga novinara koji Vam je sasuo prašinu u lice nazivate lažljivcem i običnim mrziteljem Hrvatske. Ma s kojim pravom, uvažena damo? Lijepo je takve poput Vas davne 1775. okarakterizirao Samuel Johnson kada je glasno rekao da je \"nacionalizam zadnje pribježište nitkova!\" Kada u svome srcu prizovem kršćanske osjećaje i iskrena vjerska čuvstva, onda mi mač probada srce kada Vas, tek recentno obraćena ovco stada Gospodnjega, vidim kako jeftino odlazite u Sinj kupovati glasove birača - moleći se u sinjskom svetištu i nadajući se da će Majka Božja, umjesto Vas, spasiti hrvatsku ekonomiju i pomoći nam da izađemo iz krize. Usudim se, vladarice hrvatskoga puka, suvremena naša Trpimirovićko, reći da to nije zadaća Majke Božje, nego Vaše uvažene vlade. Usijana šećerna glavo, shvati da nam je jasno da je car(ica) gol(a)! Nije nam samo jasno kako se svoje golotinje ne srami! Još samo nekoliko rečenica, draga moja premijerko, o tome zbog čega sam Vam odlučio napisati ovo skromno pismo. Ja sam mladi Hrvat (tek 23-godišnjak) koji je svojim poniznim radom uspio osigurati punu stipendiju i otići na studij u Ameriku (Duke University, USA), a potom na Sveučilište Oxford (Ujedinjeno Kraljevstvo). Odgojen sam u malom hrvatskom seocetu na samoj granici s voljenim susjedima (Vitaljina) i usađene su mi vrijednosti rada, marljivosti, poniznosti i bogobojaznosti. Usađena mi je i ljubav prema Bogu, domovini i mome hrvatskom Oporba kao da ne postoji narodu. I dok iz te perspektive gledam na Hrvatsku iz daleke Britanije, dolaze mi suze na oči. Teško mi je gledati, cijenjena gospođo, kako razarate \"sva blaga što Višnji nam Bog je d\'o!\" Teško mi je shvatiti čemu takva samodopadnost, okrutnost, neosjetljivost, gnušajuća nesposobnost? Gdje je izvorište Vaše nesmiljene tiranije? Još je tužnije, gospođo Kosor, što ste Vi prejaki. Oporba (komunisti, kako ih Vi zovete) kao da ne postoji. Crkva u Hrvata šuti. Uzoriti se zatvorio na Kaptolu, biskupi su nijemi, tek pokoji svećenik progovori. Studenti se bune, ali ne marite Vi za njih puno. Vama je samo do novca, stanova na Ravnicama, i moći. Želio sam, draga moja premijerko, uputiti ovih nekoliko riječi da olakšam svoju savjest. Znam ja da neće one mnogo toga promijeniti. Za promjenu trebaju desetljeća. A voljena moja domovina još nema dovoljno ljudskog potencijala da se bori protiv Scile i Haribde koju je brižljivo dojio pater patriae iz Velikoga Trgovišća. Znajte, gospođo Kosor, da će jednom doći vrijeme kada će Vas suditi povijest. Kamo sreće da tada, kao velikan našega naroda, dobri nadbiskup Alojzije Stepinac, možete pred tim sudom mirno reći: \"Moja je savjest čista!\" Bojim se da će Vama više pristajati sudbina Doriana Graya: propast u oholosti! Poput Matoša u Parizu, ja bih u svojoj oxfordskoj sobici umro kad mi \"oči ne bi sanjale budne\" i kad ne bih znao da nas još uvijek ima dovoljno koji želimo našoj Hrvatskoj dobro i koji ćemo svoje talente upotrijebiti Bogu na slavu, a bratu čovjeku na korist. S ovom Vas mišlju, cijenjena gospođo Kosor, pozdravljam. Pozdravljam Vas u nadi da će Vaš teror (uskoro) prestati i da će Hrvatska za deset ili dvadesetak godina biti jedna drugačija zemlja – zemlja koja će Vas se sramiti i koja će misao o Vama svesti na šturu natuknicu u Hrvatskom enciklopedijskom rječniku. Rektorova i Dekanova nagrada za izvrsnost Nikša Spremić kandidat je za magisterij iz ekonomske i društvene povijesti na Sveučilištu Oxford u Ujedinjenom Kraljevstvu. Bavi se istraživanjem crkveno-državnih odnosa u komunističkim sustavima 20. stoljeća, s posebnim fokusom na odnose Katoličke Crkve i komunističkog režima u Drugoj Jugoslaviji (1945-1990). Povijest i povijest umjetnosti završio je u Zagrebu. Diplomirao je s najvećom pohvalom, te primio Rektorovu i Dekanovu nagradu za izvrsnost na Sveučilištu u Zagrebu.

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?