Bilo je... drukčije – kazala je Antonija Dumančić, nogometna sutkinja koja je proteklog vikenda prvi put sudila seniorima. I to veteranima Dinama iz generacije '86. i visokim Vladinim dužnosnicima, uključujući potpredsjednike Vlade, na revijalnoj utakmici malonogometnog turnira na Kozjaku.
Iako smo prvo pomislili da to "drukčije" znači – teže, zahtjevnije, napetije – prevarili smo se.
– Nije bilo pritiska, u početku sam imala malu tremu jer postoje razlike između velikog i malog nogometa. Bilo je lakše suditi ovu utakmicu, manji je teren i preglednije je – otkriva mlada žena.
"Drukčije" se, naime, odnosilo tek na – pravila.
Psovke i neugoda
Samopouzdanje je, dakle, jedna od osnovnih karakteristika koju mora imati nogometni sudac, a to što je Antoniji tek 19 godina nije "alibi". Niti bi se ona ikada izvlačila na svoje godine.
– Počela sam prije dvije godine, i to na tekmama za djecu – objasnila je, dodavši da je sudačke dane započela na službenom seminaru za suce.
Uostalom, otkriva Antonija, teže je suditi utakmicu na kojoj na tribinama sjede roditelji, zaštitnički raspoloženi prema svojoj djeci.
– Najgore su mame, one se najviše deru i psuju – ispalila je Antonija, sjetivši se jedne "zgode" s majkom jednog malog nogometaša:
– Derala se čitavu tekmu, a nakon utakmice vikala mi je "Kokoško jedna! Šta ti radiš ovdje!". Pokušala sam sve okrenuti na šalu – priča sutkinja.
Najgore je, dodaje, što takvi "navijači" zapamte suca pa na sljedećim susretima zna biti neugodno. Dobro pamte i treneri, kaže Antonija, a ni jedan sudac ne može ne pogriješiti.
– Odluke se moraju donositi odmah. Dogodi se da i loše sudim tekmu – realna je sutkinja.
No, ni uvrede ni loše suđene ne doživljava kao traumu.
– Ne treba to uzimati k srcu, uostalom, ti te ljudi ni ne poznaju – kaže.
Pa ni prva utakmica koju je sudila kada je imala tek 17 godina, a koju opisuje kao pravu katastrofu, nije ju pokolebala.
– Jedan je trener potpuno poludio pa ga je starija sutkinja, koja sudi već 20 godina, morala izbaciti s terena – prisjetila se.
Fakultet na prvom mjestu
Nije isto gledati utakmicu na televiziji i biti na samome terenu, u središtu tekme – primjećuje.
– Svi bi sudili, a nitko ne bi želio biti sudac – smije se Antonija.
No, trenutačno je najviše koncentrirana na nešto posve drugo... Kada su je nakon revijalne utakmice sljedeće momčadi koje su trebale igrati zamolile da i njima sudi, Antonija je – odbila.
– Moram doma učiti, imam par kolokvija na faksu sljedeći tjedan – odgovorila im je Antonija Dumančić, studentica geologije na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu u Zagrebu.