Slovenska vlada namjeru gazde Toze da kupi Mercator tretira kao neprijateljsko preuzimanje iako se poslovni analitičari i s ove i s one strane Sutle slažu u tome da ekonomska logika daje debelo opravdanje nastanku najvećega trgovačkog lanca na području ex-Juge.
Prekjučerašnji veto slovenskoga ureda za zaštitu tržišnoga natjecanja na prodaju Mercatorovih dionica mogao bi se tretirati kao nimalo dobrosusjedski, čak i šovinistički ispad, kao poruka Hrvatima da ne mogu licitirati sa slovenskim nacionalnim ponosom.
Međutim, da i nacionalni ponos ima svoju cijenu zna se barem otkad je Hrvatska privatizirala svoje banke, pa se, s druge strane, potez slovenskoga ureda može tumačiti jednostavno kao signal Agrokoru da bude još malo šire ruke, da dometne koji cent povrh ponuđenog 221 eura za Mercatorovu dionicu.
Kad je riječ o transakciji koja bi u prvom koraku, za 23 posto dionica, trebala iznositi milijardu i pol kuna, a po toj logici za cijeli Mercator Slovenci bi mogli ukeširati 6,5 milijarda kuna, tko će se svaditi zbog nekog sitnog bonusa.
Kako god bilo i završilo, gazda Tozo u cijeloj priči ima veliku olakotnu okolnost – neprijateljem su ga proglasili Slovenci, narod s kojim se mi Hrvati uvijek nekako dogovorimo, pa makar to bilo na našu štetu. Agrokorov šef dobro zna da su mnogo opasniji klipovi koje pod noge bacaju – domaći.
Bio je gazda Tozo jednom već deklariran kao neprijatelj, bilo je to prije 14 godina, a sve zbog toga što se ponudio preuzeti Podravku. Tko se ne sjeća – u to doba i Agrokor i Podravka imali su godišnje prihode od oko tri milijarde kuna, država, kao i danas, nije znala što bi sa svojim udjelom u koprivničkoj kompaniji, a trebao joj je, kao i danas, keš za mirovine ili što već.
Gazda Tozo išao je igrati otvorenim kartama, pa je stavio svoju ponudu na stol i prizvao Podravkine sindikate da bi im u jotu objasnio što smjera i kakve bi plodove donijela sinergija dviju kompanija.
Nije išlo. Njegova ponuda odmah je prokazana kao pokušaj neprijateljskog preuzimanja i digla se velika graja. Tadašnji, politički diktiran menadžment (u Podravki nikad nije bilo drukčije) poveo je kampanju za zaštitu nacionalnih interesa, branitelji su najavili ponovno posezanje za oružjem u obranu Podravke, a radnici zaprijetili trajnim štrajkom ako tvrtku kupi Agrokor. Treba li reći da su i lokalni političari odigrali svoju ulogu?
Ostatak te priče znamo – ljutiti gazda Tozo potom je pokupovao sve što se micalo na domaćem tržištu, stvorivši poslovni sustav koji godišnje ubire oko 27 milijarda kuna i ima 40-ak tisuća zaposlenika, dok je Podravka ostala na nešto više od tri milijarde kuna godišnjih prihoda, a tvrtka na burzi trenutačno vrijedi onoliko koliko Agrokor sada Pivovarni Laško nudi za 23 posto Mercatorovih dionica – milijardu i pol kuna.
Mehanizam prema kojemu se Podravka “brani od neprijateljskog preuzimanja” ovih je dana elaborirao Joža Friščić, istrčavši s pričom kako je premijerka Kosor, u jeku “afere Spice”, bila sklona ponudi Emila Tedeschija da preuzme državni udjel u koprivničkoj prehrambenoj kompaniji.
Lupio je, prepričava Joža, po stolu: “Ili Podravka ili koalicija!” – i stvar je bila riješena. Kao da je Podravku naslijedio od pokojne babe i obvezao se da će je od domaćih neprijatelja čuvati do zadnjeg daha.
Za obranu od stranih neprijatelja, pak, bio je zadužen Friščićev frend Polančec, a od njegovih napora koprivnička tvrtka tek se počela oporavljati.
Sva je, dakle, sreća za gazdu Tozu što ga zafrkava Pahor, a ne Friščić ili Polančec. Suočen je tek s birokratskom smicalicom kojom mu Slovenci, zapravo, daju vremena da još malo porazmisli o visini ponude za Mercator. Uostalom, i Tedeschiju su dali svoje blago, sasvim bez sentimenta, čim je ponudio dovoljno para.
Mi se Hrvati sa Slovencima uvijek nekako dogovorimo, makar na našu štetu.
Komentara 3
Ovdje je definitivno došlo do povrede slobodnog tržišta. Ali, mislim da je slovenska vlada dobro odlučila. Todorić je generator velike nelikvidnosti u Hrvatskoj. Tko je ikada poslovao s njima zna o čemu pričam. Da je hrvatska vlada tako urgirala prilikom nekih prodaja, možda bi nam i bilo bolje. Najlakše je ubaciti notu nacionalnog ponosa pa da se ljudi dignu na noge i počnu pisati gluposti
Ma ljubi te gazda Tozo. Svet, svet, svet gospodin bog Todorić. E, novinari, novinari...
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Je li Mercator slovenska tvrtka? Jeste. Je li naš novac u Ljubljanskoj banci? Jeste. Je li slovenska banka uzela naš novac? Jeste. Možemo li mi uzeti Mercator, a slovenska banka da ga plati? Možemo...i hrvati dobiju svoje u obliku trgavačkog lanca. Za to nam ne treba ni Agrokor.