U svijetu je pucanje u svećenike rijetkost. Nakon izbijanja nemira i
kaosa u Mianmaru, ubijanje budističkih svećenika postalo je
svakodnevica. Dakako, još je Titov komunistički režim ubijao svećenike.
U Poljskoj je, primjerice, vojni režim generala Jaruzelskog dao umoriti
popularnog svećenika Jerzyja Popieluszka. U Salvadoru je na samom
oltaru ubijen nadbiskup Oscar Romero. Burma je žariste nove krize, koja
odnosi živote.
Nobelovac George Orwell još je davne 1934. godine u svojo knjizi “Dani
u Burmi” opisao situaciju u toj zemlji jugoistočne Azije, koju je vojna
hunta 1989. preimenovala u Mianmar – lokalni vlastodršci iskorištavaju
cijele vojske siromašnih podanika. Istovremeno se budistički svećenici
bore na strani siromašnih i obespravljenih ljudi protiv ugnjetavanja.
U Burmi, koja se doduše 1948. godine oslobodila britanske kolonijalne
vlasti, ali je već 1962. zavladala vojna diktatura, slično je i danas.
Budistički svećenici potječu iz naroda u kojem uživaju velik ugled,
generali po oprobanom obrascu optužuju budističke svećenike da su
plaćenici stranih tajnih službi. Otvaranje vatre na budističke
svećenike u zemlji pagoda, u kojoj budisti čine 90 posto stanovništva,
predstavlja za vlastodršce politički autogol i put u političku
ekskomunikaciju s kojeg više nema povratka. Na čelu grupe vojnika na
vlasti nalazi se već 14 godina nekakav general Than Shwe. Oporbu nakon
izbora 1990. godine – na kojima je odnijela izbornu pobjedu – vodi
62-godišnja Aung San Suu Kyi. Nju generali već dvadesetak godina drže u
kućnom zatvoru.
Vojnici su zemlju, u kojoj bruto nacionalni dohodak po stanovniku ne
prelazi dvjestotinjak dolara godišnje, potpuno osiromašili. Hunta je
podijeljena. Neki su za demokraciju, neki protiv. Međutim, u zemlji
bijede sve te vlastodršce u vojnoj odori ujedinjuje nezajažljiva želja
za bogaćenjem. Veliku ulogu ima kineski gigant u susjedstvu, koji
potajno podržava generale. Kina je siromašna sirovinama, ali ima
ambiciju velesile i iskorištava sirovine u Mianmaru. U planu je gradnja
naftovoda.
Zemlja pagoda je Kinezima važna i zbog nesmetana izlaza na Tihi ocean.
To remeti geopolitičku ravnotežu i uvodi kineskog suparnika, Indiju, u
igru. Međutim, za uspostavu mira, za uvođenje demokracije i poštovanje
ljudskih prava, zapadnim zemljama – zbog presudnog kineskog utjecaja –
nedostaje učinkovita poluga.
Ali ne samo zbog Kineza. U Aziji satovi idu drukčije. Čak su i Japanci
izjavili da se neće pridružiti Zapadu i kritizirati vlast u Mianmaru.
Generali mogu i dalje mirno pucati na budističke svećenike. Zasad.
PLANET POLITIKE
