Kad su 1990. godine započele barikade, puškaranje i medijski rat,
predstavnici hrvatske vlasti stalno su govorili da se treba držati
mirno i dostojanstveno. Toliko su to ponavljali da se u narodu javila
dosjetka kako se oni valjda i u krevetu sa svojim ženama ponašaju mirno
i dostojanstveno.
Ali, parola je ostavila traga kao malo koja druga. Jer, mi se, evo, već
godinama držimo mirno i dostojanstveno, dok nas Europa vuče za nos, i
čini to u tolikoj mjeri da je zbog toga već i nekima u samoj Europi
neugodno. Izmišlja kojekakve uvjete i prepreke, izvodi farse na haškom
sudu, fabricira skandale i stalno nam daje nove domaće zadaće.
A mi nikako ne uviđamo o čemu se radi, pa mora doći Jelko Kacin da nam
u televizijskoj diskusiji objasni zašto Europi odgovara ovo što nam sad
radi Slovenija. Europi je u ovom času važno da što prije primi Tursku,
tu su Norveška i Island, i bit će pred vratima Unije prilična gužva.
Zato je opet potrebno da Hrvatska pričeka, dok ne bude cijela
Jugoslavija spremna za ulazak ili dok to njima tamo ne bude po ćefu.
Čovjek može razumjeti tu argumentaciju. U Europi postoje različiti
interesi, svatko gura svoje, a tko je jači, taj i kvači. Ali, teško je
razumjeti naše držanje u cijeloj toj stvari. Naše je držanje, naime,
toliko mirno i dostojanstveno da već izgleda prilično glupo. Zato se
oni u Europi više i ne trude da ti njihovi zahtjevi i uvjeti izgledaju
logično, nego potegnu bilo kakvu budalaštinu, znajući da ćemo mi i to
progutati i da će nas za pola godine opet lako preveslati. Ne kaže se
uzalud: prevari me jednom, to je tvoja sramota, prevari me dvaput, to
je moja sramota.
Vrijeme nam je da shvatimo: sad je prepreka taj granični spor sa
Slovenijom, a ako se on nekim čudom otkloni, pojavit će se nešto drugo,
to možemo biti sigurni. Hoće li to biti granični spor s nekim drugim,
ili štogod sasvim deseto, nije ni važno. Važno je da obavi posao.
Zato nekako mislim da je vrijeme da na trenutak zaboravimo mir i
dostojanstvo i da pokažemo malo nervoze i nestrpljivosti, ako već nismo
kadri pokazati lukavstvo i odlučnost. Pa da im poručimo: Okej, momci,
sad je dosta. Mi razumijemo da vi imate svoje interese, svoje
rivalitete, svoje egoizme, i mi to poštujemo, naša ljubav prema
europskim vrijednostima neće zato postati manja.
Ali, nema razloga da zbog svojih problema pravite od nas majmune.
Nećemo više dubiti na glavi i skakati kroz obruč svaki put kad vi ne
želite ispuniti obećanje. Evo vam telefonski broj, pa kad se dogovorite
i odlučite nas primiti, nazovite, i mi ćemo doći. A dotle neka vas
zabavlja netko drugi.
I da izjavimo kako je to naša posljednja riječ. Tek nakon toga možemo se ponašati mirno i dostojanstveno.
GOST SURADNIK
Glupo mirni i dostojanstveni
