Od presude Visokog trgovačkog suda u slučaju švicarskog franka prošlo je dvadesetak dana pa je ostalo još desetak dana za traženje revizije na Vrhovnom sudu, koju mogu predati Udruga Franak i banke. Zoran Bohaček, direktor Hrvatske udruge banaka, iznosi svoje zaključke o presudi napominjući da nije pravnik i da će konačno mišljenje reći pravnici u bankama.
Što odluke Visokog trgovačkog suda donose bolje za banke u odnosu na prvostupanjsku presudu?
U presudi je odbijen dio o valutnoj klauzuli, a prihvaćen dio o promjenjivoj kamatnoj stopi. Sud je ukinuo onaj dio presude koji je naložio bankama da u roku od 60 dana naprave ponudu klijentima, a riječ je o konverziji kredita u kune uz fiksnu kamatu. Odnosno banke trenutačno nemaju obvezu ništa ponuditi. Na skupu pravnika u Opatiji u svibnju, dakle dva mjeseca prije donošenja odluke suda, razrađeno je u jednom pravnom radu pitanje promjenjive kamatne stope. Presuda je potvrdila zaključke iz tog rada. U njoj se kaže da promjenjiva kamatna stopa nije ništetna, a ne bavi se ni time kako je pojedinačno primjenjivana, nego samo načelom određivanja promjenjive kamatne stope kako je uneseno u ugovore. Tj. pogrešan je način ugovaranja, ali rezultat ugovaranja nije nužno netočan. Ili, krivom metodom mogli ste doći do pravilnog rezultata. Sud nigdje nije rekao da je došlo do štete.
Sada slijede žalbe Vrhovnom sudu. Imate li saznanja što će banke poduzeti?
Drugostupanjska presuda Visokog trgovačkog suda je pravomoćna, ali bilo koja strana ima pravo tražiti reviziju na Vrhovnom sudu. Ne znam hoće li to banke učiniti, ali pretpostavljam da hoće jer su se i žalile na prvostupanjsku presudu braneći se glavnim argumentom, da su radile sve po postojećim propisima.
Pa stoga, ako sada krenu tužbe prema bankama, teško je reći kakav će ishod tužbi biti s obzirom na to da će se vjerojatno čekati okončanje revizije. Kako u presudi stoji da banke moraju postupati po savjesti i poštenju, svaka će banka zasebno podnositi žalbu prema svojoj odluci i stati pred test poštenja. I vjerojatno dokazivati je li kamatna stopa poštena ili ne i je li počinjena šteta jer je ništetnom proglašena metoda ugovaranja promjenjivih kamatnih stopa a ne same stope.
Što ako ne prođu na testu poštenja?
Ako i ne prođu test poštenja, opet se mora dokazati da je šteta nastala i tek tada se može tražiti odšteta. Bitna je i činjenica da Visoki trgovački sud kaže da nije postojao zakon koji bi nalagao bankama da definiraju način i objavu promjenjivih kamatnih stopa. Stoga se tužba i odnosi na period do kraja 2008. jer je godinu poslije stupio na snagu Zakon o kreditnim institucijama koji je to definirao. Dakle, ostaje samo test poštenja i dokazivanje je li nastala šteta.
Što je s tezom udruge o vraćanju stope na onu početnu?
Ta se teza nigdje ne spominje u presudi. To i rad predstavljen u Opatiji vrlo jasno kaže – da i ništetnost metode ugovaranja ničim ne zahtijeva vraćanje kamatne stope na onu početnu. Dodatno je pitanje što je onda s periodom kada je kamata padala, a to se događalo u većem dijelu razdoblja na koji se sudska tužba odnosi.
Udruga tvrdi da su veće kamatne stope bankama donijele veće prihode.
Prema podacima HNB-a vidljivo je da nije tako, odnosno korelacija tih dviju veličina čak je blago negativna.
Banke su i prije zakonske obveze lani nudile neku vrstu sporazuma s Udrugom o kamatnoj stopi?
Činjenica je da su rate kredita rasle iznad 50 posto, stoga su banke još prije prvostupanjske presude, u proljeće prošle godine, ponudile sporazum da će spustiti kamatu na švicarce, na manju od tržišne kako bi se olakšalo vraćanje kredita. To ima temelja u Zakonu o obveznim odnosima kad jedna ugovorna strana može olakšati položaj drugoj kojoj je ispunjenje ugovora otežano zbog izvanredno promijenjenih okolnosti.
Sporazum bi se primjenjivao dok god traju te izvanredne okolnosti, a koje se odnose na rast tečaja. Udruga Franak to je odbila, ali je naknadno slična odluka završila u Zakonu o potrošačkom kreditiranju u kojem je izrečena kamatna stopa od 3,23 posto. Tako smo bili prva zemlja u kojoj je Vlada zakonskom intervencijom zaštitila klijente s kreditima u švicarcima. Ovim rješenjem njima se s tom kamatom, bitno nižom od tržišne, kompenziralo to što su tijekom nekoliko godina rasta kamate plaćali više. Da je udruga to ranije primijenila, kada su banke nudile takvo rješenje, ljudi bi platili čak šest rata manje.
Banke se optuživalo i da se nisu zaduživale u švicarcima, a odobravale su kredite u toj valuti?
Banke su obveze ugovarale u švicarskim francima i vraćaju ih i danas po tečaju kakav jest. HNB je potvrdio da nije bilo otvorene valutne izloženosti, odnosno da je pokrivenost bila u skladu s propisima.
Tko je većem minusu, oni koji su kredit uzeli u švicarskim francima ili oni u eurima?
Prema računici, ovisno o trenutku uzimanja kredita, neki dužnici zaduženi u švicarskim francima tek su krajem 2012. u kunama platili više nego dužnici koji su uzeli isti takav kredit u eurima. A sve dotad bili su u povoljnijem položaju.
Ispada da unatoč tolikim deložacijama i enormnom padu potrošnje i prihoda u proračunu nije napravljena nikakva šteta a banke bi trebale povećanim glavnicama uništavati i dalje tržište nekretnina, potrošnju itd, itd.. Ako bankama na reviziji prođe dvostruka zarada lažima i prešućivanjem, onda smo stvarno država koruptivnog slučaja bez suvereniteta i prava.